ŽUPNA PORUKA ZA VELIKI PETAK, 10. travnja 2020. 

Veliki Petak je..

U Pismo nadbiskupa Đure Hranića 

o slavlju Velikoga petka u okolnostima izvanrednih mjera zaštite od zarazne bolesti Covid-19 kaže: 

Veliki je petak dan duhovnog sjedinjenja nas kršćana s Kristom Gospodinom u njegovoj muci i smrti na križu „radi nas ljudi i radi našega spasenja.“ Određen je i kao dan zapovijedanoga posta za sve vjernike. 

Nadbiskup Đuro Veliki petak ove godine određuje da bude naš Nadbiskupijski dan molitve za oproštenje grijeha; dan kajanja, posta pokore i molitve za obraćenje te za ozdravljenje svih zaraženih virusom Covid-19 i za što skoriji prestanak aktualne pandemije u čitavome svijetu. 

Sve svećenike, redovnike i redovnice te sve vjernike poziva da ovogodišnji Veliki petak bude još snažnije proživljen kao dan našega kajanja za vlastite grijehe i za sve grijehe čitavoga svijeta, po kojima mi ljudi u svojoj samodostatnosti odbacujemo Boga. Kada sebe same i svoje sebične ciljeve postavljamo kao jedini i isključivi kriterij dobra i zla, lomimo i svoj odnos s drugim ljudima te i čitav stvoreni svijet zakidamo za njegov odnos sa Stvoriteljem, zagađujemo ga svojim grijesima te ga svodimo na robu u službi vlastitih interesa. Pretvorimo ga u dan naše intenzivne molitve, posta i pokore za obraćenje nas samih i cijeloga svijeta.

Sve zdrave osobe, od punoljetne dobi do 65. godine života, pozivam i na jedan osobit znak i žrtvu, tj. sve koji su to voljni učiniti pozivam na strogi post, samo o kruhu i vodi. Pozivam na sabranost, na ispit savjesti, na kajanje i na pokoru za oproštenje vlastitih grijeha. Istodobno pozivam na molitveno sjedinjenje s Kristom patnikom i sa svima zahvaćenima korona virusom, na molitvu za zdravlje i snagu medicinskog osoblja te svih onih koji u svojoj službi za naše dobro sebe izlažu opasnosti i pogibli. 

 

 

  

Isusov grob u župnoj crkvi u Valpovu

 

Čin klanjanja križu poljupcem, ove je godine pridržan samo predsjedatelju liturgije.

S tim povezano obred Velikog petka je drugačiji nego ikada jer vi vjernici ne možete biti nazočni  i sudjelovati u obredima. Prazna crkva odjekuje prazninom, a ipak u vjeri daje još snažniji značaj muke i križa Kristova koji radi nas i za nas i s nama trpi, pati i umire.

Oltari su ogoljeni. Crkva danas ne slavi misu. Obred počinje prostiranjem svećenika pred oltar. Prvi dio obreda se sastoji od službe riječi u kojoj je početak iz knjige Proroka Izaije gdje u slici Sluge Gospodnjeg prepoznajemo Isusa: 

Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni izgleda da bi nam se svidio.

Prezren bijaše, od ljudi odbačen, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bijaše, obescijenjen.

On slabosti naše ponije, naše boli uze na se, a mi ga držasmo udarenim, od Boga pogođenim, poniženim.

Za naše je grijehe on proboden, za opačine naše satrt.

Na njega pade kazna radi našeg mira, njegovom se modricom izliječismo.

Glavni dio službe riječi je čitanje Muke Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu.

Služba Riječi završava sveopćom molitvom, najcjelovitijom molitvom vjernika u cijeloj liturgijskoj godini. Crkva moli za cijelu Crkvu, zaPapu, za sve vjernike, za katekumene, za jednistvo kršćana, za Židove, za one koji ne vjeruju u Krista, za one koji ne vjeruju u Boga, za upravitelje država i za ljude u potrebi. A ove godine crkva dodaje i 11. molitvu za  bolesne, umrle i one koje obuzima osjećaj beznađa. Glasi ovako: 

Molimo za sve koji su diljem svijeta pogođeni zaraznom bolešću, 

da ih Bog i Gospodin naš pridigne darom svoje blizine,

a pokojne privede u zajedništvo svojih blaženih.

Svemogući vječni Bože, 

tebi nitko nije tuđ, tvome srcu nitko nije dalek. 

Učini kraj bolesti i prijetnji koja nas je snašla, 

ozdravi bolesne i ojačaj one koji ih dvore.

K sebi primi umrle, ohrabri one koje obuzima beznađe

i sve nas ispuni duhom pouzdanja, solidarnosti i ljubavi. 

Po Kristu Gospodinu našem.

Drugi dio obreda je klanjanje križu. Okriva je križ u tri zaziva: Evo drvo križa na kom Spas je svijeta visio. Ljubljnje križa dozvoljeno je samo glavnom celebrantu.

Treći dio obreda je Pričest hostijama posvećenim na misi Večere Gospodnje.

Završetak je u tišini kao i početak.

 

Zvonko Mrak, župnik

 

SAVRŠENO KAJANJE, do prve moguće ispovijedi

Crkvena nam zapovijed nalaže: „Svake se godine najmanje jedanput ispovijedi i o Uskrsu pričesti.“ Budući da ove godine u korizmenom vremenu nije bilo moguće organizirati ispovijedi te da najveći dio vjernika nije u mogućnosti pristupiti sakramentu pomirenja, podsjećam i sve pozivam, a svećenike potičem da kroz svoju komunikaciju vjernike potiču, da u aktualnoj nemogućnosti da prime sakramentalno odrješenje, iskoriste mogućnost postizanja oproštenja grijeha, kako nas poučava Katekizam Katoličke Crkve (usp. br. 1452), uz sljedeće uvjete:

a. savršeno kajanje, koje proizlazi iz ljubavi prema Bogu, koji je naše najveće dobro;

b. iskreno traženje oproštenja svojih grijeha, u bilo kojem obliku, u kojemu ga je pojedini vjernik sposoban izraziti;

c. čvrsta odluka da će, čim po okončanju pandemije bude moguće, pristupiti sakramentu pomirenja.

PETAK MUKE GOSPODNJE 

Služba Riječi 

Prvo čitanje – Iz 52,13 – 53,12

Čitanje Knjige proroka Izaije

Gle, uspjet će sluga moj, uzvisit će se, podignuti i uzdići veoma!

Kao što se mnogi nad njim užasnuše – tako mu je lice neljudski bilo iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka – ako će on mnoge zadiviti narode i kraljevi će pred njim stisnuti usta videć ono o čemu im nitko nije govorio, shvaćajuć ono o čemu nikad čuli nisu:

»Tko da povjeruje u ono što čusmo, kome li se otkri ruka Gospodnja?«

Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje osušene.

Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni izgleda da bi nam se svidio.

Prezren bijaše, od ljudi odbačen, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bijaše, obescijenjen.

On slabosti naše ponije, naše boli uze na se, a mi ga držasmo udarenim, od Boga pogođenim, poniženim.

Za naše je grijehe on proboden, za opačine naše satrt.

Na njega pade kazna radi našeg mira, njegovom se modricom izliječismo.

Poput stada svi smo mi lutali, svatko je svojim okrenuo putem.

A Gospodin je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a on se pokori i usta svojih ne otvori.

Ko janje na klanje odvedoše ga, ko ovca, nijema pred onima što strigu, usta svojih ne otvori. Iz pritvora je i sa suda otet; tko se brine za njegovu sudbinu?

Da, iz zemlje je živih uklonjen, za grijehe naroda svog na smrt izbijen.

Ukop mu dadoše među zločincima, a grob mu bî s bogatima, premda ne počini nepravde nit mu usta laži izustiše. Al Gospodinu se svidje pritisnuti ga bolima. Žrtvuje li život svoj ko naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.

Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom.

Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti jer sâm se predao na smrt i među zlikovce bio ubrojen, a on grijehe mnogih ponese na sebi i zauze se za zločince.

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam Ps 31, 2.6.12-13.15-17.25

Pripjev: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

Tebi se, Gospodine, utječem,

o da se ne postidim nikada:

u svojoj me pravdi izbavi!

U tvoje ruke predajem duh svoj:

otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.

Dušmanima svojim ruglo postadoh,

susjedima podsmijeh,

a znancima strašilo;

koji me vide vani, bježe od mene.

Nestalo me ko mrtvaca iz sjećanja ljudi,

postadoh ko razbijena posuda.

A ja se, Gospodine, u tebe uzdam;

govorim: Ti si Bog moj!

U tvojoj je ruci sudbina moja:

istrgni me iz ruke dušmana

i onih koji me progone!

Rasvijetli lice nad slugom svojim,

po svojoj me dobroti spasi.

Budite hrabri i jaka srca,

svi koji se u Gospodina uzdate!

Drugo čitanje – Heb 4,14-16; 5,7-9

 Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo: Imajući velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere.

Ta nemamo takva velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.

Pristupajmo dakle smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!

Ta Krist je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti.

I bî uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja.

 

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje – Iv 18,1–19,42

Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu

 

U ono vrijeme:

Iziđe Isus sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima. Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: »Koga tražite?« Odgovore mu: »Isusa Nazarećanina.« Reče im Isus: »Ja sam!« A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. Kad im dakle reče: »Ja sam!« – oni ustuknuše i popadaše na zemlju. Ponovno ih tada upita: »Koga tražite?« Oni odgovore: »Isusa Nazarećanina.« Isus odvrati: »Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu« – da se ispuni riječ koju reče: »Ne izgubih nijednoga od onih koje si mi dao.« A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. Nato Isus reče Petru: »Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?«

Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. Kajfa pak ono svjetova Židove: »Bolje da jedan čovjek umre za narod.«

Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. Nato će sluškinja, vratarica, Petru: »Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?« On odvrati: »Nisam!« A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se.

Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: »Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio.« Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: »Tako li odgovaraš velikom svećeniku?« Odgovori mu Isus: »Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?« Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku.

Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: »Da nisi i ti od njegovih učenika?« On zanijeka: »Nisam!« Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: »Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?« I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva.

Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. Pilat tada iziđe pred njih i upita: »Kakvu tužbu iznosite protiv ovog; čovjeka?« Odgovore mu: »Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi.« Reče im nato Pilat: »Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu.« Odgovoriše mu Židovi: »Nama nije dopušteno nikoga pogubiti« – da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti.

Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: »Ti li si Židovski kralj?« Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?« Odgovori Isus: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.« Reče mu Pilat: »Što je istina?« Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: »Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustin kralja židovskoga?« Povikaše nato opet: »Ne toga, nego Barabu!« A Baraba bijaše razbojnik.

Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. A vojnici spletoše vijenac od trnja staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. I prilazili su mu i govorili: »Zdravo, kralju židovski!« I pljuskali su ga. A Pilat ponovno iziđe i reče im: »Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice.« Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: »Evo čovjeka!« I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: »Raspni, raspni!« Kaže im Pilat: »Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice.« Odgovoriše mu Židovi: »Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim.«

Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: »Odakle si ti?« No Isus mu ne dade odgovora. Tada mu Pilat reče: »Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?« Odgovori mu Isus: »Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi.«

Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: »Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru.« Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos – Pločnik, hebrejski Gabata – a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure – i kaže Židovima: »Evo kralja vašega!« Oni na to povikaše: »Ukloni! Ukloni! Raspni ga!« Kaže im Pilat: »Zar kralja vašega da razapnem?« Odgovoriše glavari svećenički: »Mi nemamo kralja osim cara!«

Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: »Isus Nazarećanin, kralj židovski«. Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: »Nemoj pisati: ‘Kralj židovski’, nego da je on rekao: ‘Kralj sam židovski.’« Pilat odgovori: »Što napisah, napisah!«

Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela – svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: »Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopadne« – da se ispuni Pismo koje veli: »Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku.«

I vojnici učiniše tako.

Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« I od toga časa uze je učenik k sebi.

Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: »Žedan sam.« A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: »Dovršeno je!« I prignuvši glavu, preda duh.

Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: »Nijedna mu se kost neće slomiti.« I drugo opet Pismo veli: »Gledat će onoga koga su proboli.«

Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je – kriomice, u strahu od Židova – bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem – koji je ono prije bio došao Isusu noću – i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop.

A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.

Riječ Gospodnja.

 

 

KRIŽNI PUT GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA za vrijeme opasnosti od koronavirusa

Objavljeno 27. ožujka 2020.

Tekst: fra Zvonko Tolić

 

Uvodna molitva:

Gospodine, neobični su ovi naši dani. Neobične su naše molitve. Molimo i u duhu smo zajedno, ali smo daleko jedni od drugih, a najdalje od Tebe. Ranjeni smo zlom koje nas snađe. Razdire nas virus, ali ne samo jedan. Puno ih se nataložilo u našem životu. Od ovoga dana želimo s tobom biti, jer si ti s nama. Rekao si nam na početku ove korizme da razderemo srca, a ne halje svoje! Da se vratimo Gospodinu, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom i on se nad zlom ražali. Želimo ti se vratiti i moliti te za oproštenje. Želimo te pratiti na križnom putu, ne poput one mase koja te u smrt goni, nego kao Veronika i Cirenac, kao Ivan, a nadasve tvoja i naša Majka. I pomozi nam, kad posrćemo, da ne padamo… i ostanemo u kaljuži naših lutanja. Ti si naš Bog, a mi Tvoja djeca i budi s nama u teške dane koje nosimo. Nismo te dostojni to moliti, ali molimo, tražimo, plačemo. Velika je tvoja ljubav.

 

PRVA POSTAJA: Isusa osuđuju na smrt

Klanjamo se, Tebi, Kriste…

Osudili smo te. To je bila naša ljudska hvala za svu tvoju ljubav. I vječno ćemo prati ruke poput Poncija Pilata i govoriti da to nismo mi, da je to netko drugi. Mi smo te osudili, ja sam te osudio. Čovjek traži Boga kad mu treba, ali ga osudi i odbaci kad mu je na putu zemaljskih prohtjeva, interesa, loše savjesti, grijesima premrežene. Kao i Pilat, taj zloguki lik naše tobožnje nevinosti toliko smo puta rekli: Evo čovjeka i izručili te pogrdi, odbacivanju, mržnji, preziru. I dočekasmo zlo koje nas snađe. Ali ti nisi samo čovjek, Isuse. Ti si Bog i ne mjeri nam zemaljski, nego, oprosti božanski, kako jedino znaš! I kad čuješ: „Raspni ga, raspni ga. Smrt zaslužuje!“ oprosti!

Smiluj se nama, Gospodine!

 

DRUGA POSTAJA: Isus prima na sebe križ

Klanjamo se, Tebi, Kriste…

Je li ti težak križ, Isuse? Nije to tvoj, to je moj križ, moje zlo i grijeh koji su se sručili na tvoja nevina ramena, a još više božansko srce. Moj križ, križ nezahvalnika, grešnika, slabića. Bolno ti je, Isuse, preuzeti na sebe naše grijehe, teško i preteško. Kako ti je – mi to samo pomalo i ponekad osjetimo. Ovo je trenutak tog osjećanja: crkve su nam zatvorene, gradovi naši pusti, bolnice nam pune umirućih. Ovaj jad koji živimo i strah kojim gledamo u naše sutra, tek je mali djelić tvoje muke, i one tjelesne i one u duši. Ali, nisi posustao. Znao si zašto si se uputio na Kalvariju. Pomozi nam da i mi ne izgubimo nadu, da znamo korake naše klecave u tvojima osnažiti. Ljubav te je vodila naprijed. Nas neka ona grije u ovom teškom našem trenutku i otvori nam oči srca da i mi poput tebe Boga ljubimo, svoj život čestito živimo! Ići ćemo naprijed, ali nam ne daj da dalje idemo bez tebe i tvoje ljubavi!

Smiluj se nama, Gospodine!

 

TREĆA POSTAJA: Isus pada prvi put pod križem

Klanjamo se, Tebi, Kriste…

Pao si, Isuse. Težak ti je naš križ. Svjesni smo toga. Sad smo svjesni kad smo osjetili križ. Mnogi su ovih dana pali i teško se ustaju. Padaju naši svećenici, liječnici, medicinsko osoblje i možda nitko ne vidi njihove patnje. Ali ti ih vidiš i znaš kako je padati, a svjestan da se tu ne smije stati, odustati. … Gospodine, prostrto ti je tijelo u prašini života, naših grijeha i slabosti. Pokupi tu prašinu, skupi je i njome omotaj svoje srce. Ne da ga zaguši, nego da prašinu naših života oživi i ojači da ustanemo! Ovo zlo i napast što nas zadesi, neka nam bude škola da, s tvojim primjerom, ne padamo više, Gospodine. Uzmi, Gospodine, svu bijedu čovječanstva, za sve nas koji padamo u grijehe! Ležimo u prašini zemaljskih grijeha, umiruće nade i nestalnoga života. Pomozi nam ustati! Pomozi, jer jedino tako možemo naprijed!

Smiluj se nama, Gospodine!

 

ČETVRTA POSTAJA: Isus susreće svoju majku

Klanjamo se, Tebi, Kriste…

Isuse, kako ti je bilo kad si susreo to drago lice svoje majke? Kako si podnosio njezinu bol? Osim svoje, boli te i njezino raspuknuto srce. Jesi li se sjetio svih onih divnih trenutaka tvoga odrastanja, one ljubavi Majke i Sina? Ispunilo se proročanstvo starca Šimuna iz Hrama, dok si mirno snivao u naručju majke: „I tebi će samoj mač probosti dušu“. Mač boli probada dvije duše: tvoju i majčinu. Probada li nas na bolnim putovima naših života? Isuse, mnoge su majke ovih dana bolju probodene zbog straha za svoju djecu, za njihovu budućnost. Molimo te, ne zaboravi u Majčinu licu vidjeti naše patnje, naše boli, naše strahove i izgubljenost pred budućnošću! Pomozi nam mijenjati sebe, svoje svjetove koji nas odvode od tebe. Neka nas jača i vodi Tvoja ljubav, neka nas štiti molitva Majke!

Smiluj se nama, Gospodine!

 

PETA POSTAJA: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Klanjamo se, Tebi, Kriste…

I Šimun Cirenac se otimao nositi tvoj križ, ali ga prisiliše. I ime mu osta zauvijek urezano u Tvome dlanu i ljudskoj povijesti. Isuse, ne bojiš se poniženja što ti treba ljudska pomoć. Toliko si nam se približio. Zato, jer znaš našu slabost, molimo te za mnoge Cirence da pomognu iznijeti ovaj naš zajednički križ: možda ih ne cijenimo, možda ne slušamo njihova upozorenja. Možda su i očajni i iznemogli u svom nošenju tuđega križa. Nemoj da oni sustanu, ne daj da se umore. Pomozi im liječiti, njegovati, tješiti, moliti… I ureži njihova imena, živote, jer se daju za ugroženu braću i sestre, u dlan svoje vječne ruke i milosrđa!

Smiluj se nama, Gospodine!

 

ŠESTA POSTAJA: Veronika pruža Isusu rubac

Klanjamo se, Tebi, Kriste…

Jednom si nam, dok si nas poučavao, rekao: “Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” Veronika, hrabra žena koja se ne boji prijezira, odbacivanja ovozemnih velikana koji te vode u smrt, donosi ti svoj rubac, da te utješi i kaže ti da je nekome žao, da nekoga boli tvoja muka, da nisi sam. Ta hrabra žena, Veronika, i u ovome vremenu živi i nije umrla i otišla s ovoga svijeta. Veronika danas liječi oboljele, njeguje rane njihove duše i tijela, tješi njihove obitelji. Veronika se danas ne boji za svoj život, izlaže ga opasnosti da bi spasila druge. Isuse, pomozi svim Veronikama u bolnicama ovih dana da izdrže bol i patnju koju nose, daj im snagu izdržati nemoguće, a ti ih zagrli u svom srcu i daruj svoje sveto lice, koje neka ih snaži da ne posustanu, da njihovo herojstvo bude u tvojoj ljubavi nagrađeno!

Smiluj se nama, Gospodine!

 

SEDMA POSTAJA: Isus pada po drugi put pod križem

Klanjamo se, Tebi, Kriste…

Isuse, opet ti ponestaje snage, sve se ruši oko tebe. Osjećaš se napuštenim, ali ne daš da te slabost nadvlada. Opet si iznemogao od bičevanja i koljena ti klecaju. Bičevi naših grijeha su ti preteški. Kako li su bolni naši udarci i teški naši tereti koje ti danima, godinama, stoljećima tovarimo. Kako li je bolno osluškivati titraje nezahvalnog ljudskog srca. Ali, Gospodine, ti razumiješ tu bol najbolje. Zato te molimo za sve koji danas podnose boli sustajanja, iznemoglosti, nemoći. Nemoj ih ostaviti! Ulij im snage jer trebaju bolesnima, ugroženima, starima. Pomozi svima koji pomažu ovih teških dana, jer ih ti dobro razumiješ i znaš njihovu nemoć, kojoj je potrebna nadljudska, božanska snaga! Pomozi im!

Smiluj se nama, Gospodine!

 

OSMA POSTAJA: Isus tješi jeruzalemske žene

Klanjamo se, Tebi, Kriste…

„Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego nad sobom i djecom svojom.“ Na svaku suzu, na svaki krik koji se prolama kroz noć ovoga svijeta Isus odgovara: „Ne plači. I ako plačeš nemoj plakati radi mene, plači radi svojih grijeha, plači je si me zaboravio, plači jer si se našao u besmislu života. Plači jer ti grijesi vapiju u nebo.“ Zbog toga treba plakati, i kajati se, i mijenjati se. On će nam onda obrisati svaku suzu s oka, on će nam pomoći, jer je došao radi nas, biti s nama, okrenuti nas na staze života koji struji u vječnost. Obriši nam suze, Gospodine, kojima natapamo zemlju i svakog su nam dana krupnije. Obriši ih i zaustavi, Isuse. Zato si i došao k nama. Privuci nas k sebi i ohrabri u ova teška vremena.

Smiluj se nama, Gospodine!

 

DEVETA POSTAJA: Isus pada po treći put pod križem

Klanjamo se, Tebi, Kriste…

Teško je, Kriste, po treći put pomisliti da je gotovo, da se dalje ne može. Ali ti znaš da si i Bog i da možeš i da moraš iznijeti naš križ. Ali, mi smo u svojim padovima slabi i nemamo snage, hvata nas očaj, malodušje. Jeremija nam je jednom rekao: „Zašto nas tako biješ, te nam više nema lijeka? Nadasmo se miru, ali dobra nema, čekasmo vrijeme ozdravljenja, al’ evo užasa! O Jahve, bezbožnost svoju priznajemo, bezakonje otaca svojih; doista, tebi sagriješismo! Ne odbaci nas, rad’ imena svoga, ne sramoti prijestol Slave svoje, spomeni se i nemoj razvrći Saveza svog s nama!“ Doista, ne odbaci nas, Gospodine poradi naših padova na dno muke i tuge. Smiluj se vapijućoj našoj molbi i snage nam daj za dalje, preko križa do uskrsnuća!

Smiluj se nama, Gospodine!

 

DESETA POSTAJA: Isusa svlače

Klanjamo se, Tebi, Kriste…

Ogoljen si, Isuse. Žele ti uzeti dostojanstvo i tijela i ideala. A ti šutke, k’o janje za klanje, prihvaćaš da se mržnja i poniženje sila tame nadviju nad tvojim dostojanstvom. Ti koji si život došao dati za naše dostojanstvo, ostade bez njega. Ujediniše se s demonima, poskakuju od prividne sreće, izruguju ti se, ispunjeni lažnim osjećajem moći i vlastitog božanstva. Ali, to je naša sramota, naš grijeh. Poput svih koji od danas do sutra žive, lutasmo divljinom života i umjesto da izaberemo život i blagoslov, mi izabrasmo smrt i prokletstvo. I dovede nas do ruba samouništenja ono što smo mislili da je naše, da smo jači, nedohvatljivi, svemogući. Ogoli, Gospodine, naše slabosti, ogoli grijehe koje množimo i

zaogrni nas plaštem svetoga, Tvoga! Obuci nas u haljinu ljubavi, milosrđa, dostojanstva, dobrote! Zbog toga si tu gdje jesi, zato trpiš i patiš, a nadasve beskrajno ljubiš.

Smiluj se nama, Gospodine!

 

JEDANAESTA POSTAJA: Isusa pribijaju na križ

Klanjamo se, Tebi, Kriste…

Pribiše te, Isuse, čavlima svih Tvojih stajanja na put ljudskoj oholosti, bestijalnosti umišljanju u vlastito božanstvo. Pribiše te svi oni kojima si rekao gdje im je mjesto. Jesam li ja među njima, ima li moje nečiste savjesti koja te ovako odbacuje? Kako li su bolni jauci tvoga tijela! Kako li te boli nezahvalnost naša! Koji li te čavli više bole? Oni naše duše što se demonski cereka i izruguje sa svetim. Ali, neka. Neće još dugo. Posljednji su trzaju ohologa zla koje već vidi svoj konačni pad. Isuse, Spasitelju ljubljeni, oprosti nam čavle kojima te probadamo, oprosti nam sve ono što ti nezahvalno činimo! Pomozi nam spoznati da bez tebe ne možemo dalje! Pomozi nam da čavli koji nas bodu i ubijaju, koji su nas stjerali u naše domove, koji nam ne daju da nastavimo oplemenjivati djelo Tvojih ruku, ovu zemlju, pomozi da ih se riješimo i pridruži ih čavlima golgotskim, čavlima svoga milosrđa!

Smiluj se nama, Gospodine!

 

DVANAESTA POSTAJA: Isus umire na križu

Klanjamo se, Tebi, Kriste…

Razapesmo te, izrugasmo te, odbacismo. Jesmo li sretniji kad ne kopaš po dubinama naše savjesti? Jesmo li sretniji sad kad si raširio svoje ruke? Kako li je bolno bilo gledati te ponižena na križu kada Ocu vapiš: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Kako li nas tješe tvoje riječi: „Oče, oprosti im jer ne znaju sto čine.“ Za nas moliš, jer si žedan naše ljubavi. I kad drugi put ožedniš, nemoj da ti dademo octa, pomozi nam da ti uzvratimo barem kapljicom na more tvoje ljubavi. I dok si umirao, ostavio si nam Majku, ostavio si nam sebe. Umro si za nas, jer si nas ljubio, beskrajno ljubio. Molimo te za naše umiruće, koji u patnjama odlaze s ovog svijeta, bez pozdrava, bez najbližih. Molimo te za sve, koje ovo zlo prerano odvoji od sunca ovoga svijeta. Pomozi nam, jer smo nemoćni. Ali, vjera nam je snaga, ona jača našu nemoć, odgoni svaki strah. Neka umre na tvom križu naš strah, naše lutanje, neka umre naš hod bez tebe! Predaj Ocu i naše slabosti, naše grijehe, usmrti naša lažna očekivanja i vrati nas vjeri, vrati nas realnosti života!

Smiluj se nama, Gospodine!

 

TRINAESTA POSTAJA: Isusa skidaju s križa

Klanjamo se, Tebi, Kriste…

Sve si nam dao, Isuse, dao si život, dao si svoju božansku ljubav, dao si nam smisao našeg postojanja. Do kraja si ustrajao da nam otvoriš nebo. Ali, ovo je trenutak kad razmišljamo o boli Tvoje i naše Majke Marije, koja se radovala tvom životu, a, evo sada, u naručje prima, mrtvo tvoje tijelo. Marijo, kako ti je bilo gledati kopljem probodeno srce ljubavi? Kako ti je bilo podnijeti ljudsku nezahvalnost? Raspadalo se srce majke! Bol je ovladala svakim titrajem njezina bića! Marijo, Majko naša, našu si nam povijest bila naša najvjernija odvjetnica. I sada, u agoniji mnogih života te molimo i dok zrnca krunice prebiremo: izmoli nam od svog Sina utjehu, pruži nam nebesku zaštitu dok pokapamo svoje mrtve kojih sve je više! Nauči nas da ljubimo onom ljubavlju kojom ti Boga ljubiš! Budi Majka naših nadanja, našeg obraćenja, našeg mijenjanja!

Smiluj se nama, Gospodine!

 

ČETRNAESTA POSTAJA: Isusa polažu u grob

Klanjamo se, Tebi, Kriste…

Kako li mračne sile i tama misle da ćeš u grobu ostati. Zatvoren je grob teškim kamenom. Unutra ne postoji smrt, unutra se rađa život. I doći će svjetlo uskrsnuća, svanut će zora okupana suncem.

Ali, možemo li maknuti kamen, otkotrljati ga daleko, da nama svane novo jutro. Taj kamen kojega nitko ne može maknuti mi često susrećemo. Mi znamo, Gospodine, da nas ljubiš, mi vjerujemo tvome uskrsnuću koje postade most našeg spasa. Mi se nadamo da je tvoja smrt naša snaga koja neće oslabjeti. I kad nam ponestane daha i počnemo sumnjati, izvuci nas iz groba našeg očaja! Sjeti se, Gospodine, onog oca čijeg si sina izliječio i koji ti na tvoje pitanje je li vjeruje, odgovara: „Vjerujem, Gospodine,. Pomozi mojoj nevjeri.“ Pomozi našim nevjerama da postanu svjetlo vjere, zora uskrsnuća! Pomozi nam da ustanemo iz svojih beznađa i daj nam snage da budemo svjesni da je život jači od smrti, ljubav jača od mržnje! Otkotrljaj kamenje s naših života i uputi nas putem tvoje ljubavi, da osjetimo da si ti Bog, jači od svega u nama slabog.

Smiluj se nama, Gospodine!

 

Završna molitva:

Gospodine, sklopljen je novi savez neba i zemlje. I taj savez si ti. I tvoj križ postade most od smrti u život. Nisi umro, Gospodine, da mi umiremo. Nisi došao da budemo nesretni. Ovaj svijet, satkan i od grešnika, djelo je tvoje ljubavi. Stoga te molimo da nam oprostiš svaki udarac, izrugivanje, zatajenje, svaki ubod trnove krune, svaki podsmijeh i osudu, svaki čavao i koplje kojim te ranjavamo. Oprosti nam naše nezahvalnosti, naše umišljenosti i božanstva koja sebi pripisujemo. Oprosti i daj nam snage sve ovo nadvladati i promijeniti putove i staze kojima smo išli. Na poseban te način molimo za sve koji su na granicama svoje izdržljivosti, umiruće i one koji pomažu umirućima. Molimo te, kad sve ovo prođe, da budemo bolji ljudi, da budemo okrenuti neprolaznom, vječnom, tvome. Pomozi nam biti Tvoji svjetionici, Tvoje ruke i noge, Tvoje srce ovome svijetu. Jedino ćemo tako iz svega ovoga nešto naučiti. Pouči nas, Učitelju! Amen