Crkva je obučena u crveno: oltarnici, misnice. Crvena boja je znak mučeništva, prolijevanja krvi. Na oltarima su maslinove grančice, znak svečanog Isusovog ulaska u Jeruzalem. Pokoji žuti cvijet na oltarima kao znak proljeća, buđenja života, ali i Kristova uskrsnuća, novog rađanja života.

Crkva, a to smo svi mi, u tišini, ne samo zato što je crkva prazna, a i zato!, iščekuje proslavu Kristove smrti. Kristova smrt se ne slavi bučnim pjevanjem i sviranjem, a i kad se Muka pjeva, to je kao plač Božjeg naroda nad sobom i svojim grijesima radi kojih je Isus umro na križu.

Proslava Muke Gospodnje počinje blagoslovom maslinovih ili bilo kojih proljetnih grančica na spomen Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem. Osjećamo da smo i mi klicali s onim Židovima: „Hosana Davidovu sinu, …“ novom Kralju, kojega smo na koncu izdali svojim grijesima, kao što su ga se oni odrekli pred Pilatom i osudili na smrt. Ali isto tako ispovijedamo kličući: „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!“  Tako, sudjelovanjem u ophodu i obredu Cvjetnice, Krista priznajemo svojim Spasiteljem i Kraljem. Današnje bogoslužje nije neki povijesni spomen koji ima folklorni značaj, već danas ulazimo u godišnju proslavu vazmenog otajstva. Slijedimo Krista koji pobjedonosno ulazi u Jeruzalem. Slijedit ćemo ga i u uskrsnuću kad nanovo dođe. Tada ćemo opet kliktati: „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!“ 

 

Svećenik ovako počinje bogoslužje Cvjetnice i blagoslova grančica: 

Draga braćo i sestre! Već od početka korizme pripravljali smo se na Vazam pokorom i djelima ljubavi. Danas se skupljamo da s čitavom Crkvom započnemo slavlje vazmenog otajstva, to jest muke i uskrsnuća Kristova. On je zato i unišao u svoj grad Jeruzalem. Ondje je htio trpjeti i umrijeti, ondje je imao od mrtvih ustati. Izvršimo, dakle, spomen tog ulaska živom vjerom i pobožnošću. Sljedimo Gospodina na križnom putu, da imamo dijela u njegovu uskrsnuću.

Blagoslovna molitva nad grančicama zatim glasi: 

Pomolimo se. Svemogući vječni Bože, blagoslovi ✠ ove grančice. Svečanim ophodom i klicanjem pratimo danas Krista kralja: daj nam po njemu stići u nebeski grad Jeruzalem, gdje on živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

Danas možete i sami u svom kućnom obiteljskom bogoslužju kao kućna crkva (Ecclesia domestica) izmoliti ovu blagoslovnu molitvu, a mi je u crkvi bez naroda molimo za sve vas i u ime svih vas.

Čitamo evanđelje Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem po Mateju (u A godini). Isusu treba magare na kojem će jahati u Jeruzalem. Jeruzalemci u tom čovjeku prepoznaju Učitelja ali i Kralja. Evanđelje završava riječima:

Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih putem. Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: »Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Hosana u visinama!« 

Kad uđe u Jeruzalem, uskomeša se sav grad i govoraše: »Tko je ovaj?« A mnoštvo odgovaraše: »To je prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga.«

Podsjetimo se pjesme psalma u ophodu: Židovska su djeca, s granama maslina u ruci, došla u susret Gospodinu i klicala u sav glas: Hosana u visini!

Gospodnja je zemlja i sve na njoj,

svijet i svi koji na njemu žive.

On ga na morima utemelji

i na rijekama učvrsti.

 

Tko će uzići na Goru Gospodnju,

tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno:

duša mu se ne predaje ispraznosti

i ne kune se varavo.

On blagoslov prima od Gospodina

i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.

Takav je naraštaj onih koji traže njega,

koji traže lice Boga Jakovljeva.

»Podignite vrata, nadvratnike svoje,

dižite se dveri vječne,

da uniđe Kralj slave.«

»Tko je taj Kralj slave?«

»Gospodin silan u boju!«

»Podignite vrata, nadvratnike svoje,

dižite se dveri vječne,

da uniđe Kralj slave.«

»Tko je taj Kralj slave?«

»Gospodin nad Vojskama – on je Kralj slave!«

 

Ove godine bez procesije završava obred svečanog Isusovog ulaska u Jeruzalem. 

Misa Cvjetnice započinje odmah zbornom molitvom (glavnom molitvom dana) zazivom: Pomolimo se: Svemogući vječni Bože, poslušan tvojoj volji naš je Spasitelj uzeo tijelo, ponizio sama sebe i podnio sramotu križa. Daj da slijedimo uzor njegova poniženja, s njime zajedno trpimo i postignemo slavu uskrsnuća. Po Gospodinu.

Prvi dio mise uvijek je Služba Riječi. Čitanje starog zavjeta, psalam, čitanje iz poslanica, zaziv prije evanđelja i Evanđelje. 

Na Cvjetnicu se čita iz Knjige proroka Izaije Pjesma o Sluzi Gospodnjem, u kojoj Crkva prepoznaje Krista. Taj starozavjetni Sluga Gospodnji je slobodan i postojan čovjek u poslušnosti Bogu koji ga podržava i koji mu pomaže nadvladati iskušenje. 

Psalam je 22.  sa zazivom koji nam sigurno odzvanja u ušima. Možemo ga i zapjevati u bogoslužju kućne crkve: 

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio.

Svi koji me vide, podruguju se meni,

razvlače usne, mašu glavom:

»Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi,

neka ga spasi ako mu omilje!«

 

     Opkolio me čopor pasa,

     rulje me zločinačke okružile.

     Probodoše mi ruke i noge,

     sve kosti svoje prebrojiti mogu.

 

Razdijeliše među se haljine moje

i za odjeću moju baciše kocku.

Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi;

snago moja, pohiti mi u pomoć!

 

 

     A sada, braći ću svojoj navješćivati ime tvoje,

     hvalit ću te usred zbora.

     »Koji se bojite Gospodina, hvalite njega!

     Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!

     Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!«

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio.

Drugo čitanje je iz poslanice sv. Pavla Filipljanima.  Ovo je himan Kristu Isusu, trajnom liku Božjem koji se po ponizio do smrti na križu. A Bog ga preuzvisi da mu se sva koljena klanjanju : »Isus Krist jest Gospodin!« Kad Židovi kažu Gospodin to je isto kao da kažu Bog. To zvuči ovako: Isus Krist jest Bog.

Zaziv prije Evanđelja je jedinstven za Cvjetnicu i Veliki petak: 

Krist postade poslušan do smrti, smrti na križu.

Zato ga Bog preuzvisi  i darova mu ime, ime nad svakim imenom.

Evanđelje na Cvjetnicu se mijenja svake godine. Ove godine, u A godini, čita se evanđelje sv. Mateja: Muka Gospodina našega Isusa Krista po Mateju.

 

Čitanje, kao ove godine ili pjevanje kao svake godine Muke Gospodnje najmanje je što možemo učiniti da se poklonimo Gospodinu i njegovom Križu i njegovoj smrti.

 

 

Euharistijska služba sa pretvorbom kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu ostvarenje je Kristove žrtve koja je dostupna nama. Ona je doticaj božanskog s nama ljudima zemaljskim koji postajemo baštinici božanskog na nebu.

To se ove godine ostvaruje doslovno u tajanstvenom – otajstvenom obliku. Pričestit će se svećenici umjesto vas i za vas u molitvi jedinstva s vama u Kristu. 

To je ispit naše vjere.

To je poziv na molitvu Gospodinu: umnoži nam vjeru!

I mi smo dionici otajstva Cvjetnice i Muke Gospodinove koja i nas dodiruje i obuzima. Cvjetnica  nas uvodi u Veliki tjedan, vrhunac korizmene priprave za blagdan Uskrsnuća. U sljedećih osam dana slavit ćemo najveće tajne kršćanstva: Isusovu muku, smrt  i uskrsnuće.

Pred nama je veliki tjedan, sveto trodnevlje, veliki četvrtak, veliki petak i velika subota i sam Uskrs. 

Sudjelovanje na obredima svetog trodnevlja je uvijek bilo obvezno i samo po sebi razumljivo, jer su to najveća otajstva naše vjere.

Ove godine ne možete sudjelovati na svetom trodnevlju svojim dolaskom, ali možete duhom. 

Mise i obredi će biti kao i svake godine,  

Na VELIKI ČETVRTAK, 9. travnja 2020. misa Večere Gospodnje je u 19:00. 

Na VELIKI PETAK, 10. travnja 2020. obredi Velikog petka su u 18:00, a u obredima je čitanje Muke po Ivanu, klanjanje Križu i pričest. Na veliki petak je post i nemrs. 

Na VELIKU SUBOTU, 11. travnja 2020. vazmeno bdijenje je u 20:00. 

Svaki dan ćemo prirediti prigodnu poruku kao duhovnu pripravu da možete u duhu pratiti događanja u crkvi bez naroda.

Radi ovakvih okolnosti pandemije, kad ne možemo biti zajedno, uložimo još više napora duha i volje da u duhu budemo zajedno. 

Bog je s nama.

“Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljam te! Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!”

 

 

 

Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje je kršćanski blagdan, slavi se u nedjelju prije Uskrsa. 

Cvjetnica je uvod u Veliki tjedan. Crkva se spominje Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, opisanog u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11, Matej 21:1-11, Luka 19:28-44, i Ivan 12:12-19), ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Kad je Isus ulazio u Jeruzalem, narod ga je dočekao mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je išao jašući na magarcu. U spomen na taj događaj koji je predstavljao uvod u dramatične događaje Velikog tjedna, na Cvjetnicu se prije jedne mise obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama (ili, u krajevima gdje niti jedno nije dostupno, nekim drugim grančicama). Sama misa je posvećena Isusovoj muci na kojoj se čita ili pjeva cijeli izvještaj o muci iz Evanđelja. 

Prema izvještaju iz Evanđelja, Isus je pred Pashu prekinuo duže izbivanje iz Jeruzalema uvjetovano neprijateljskim namjerama tamošnjih poglavara (Iv 11:46-57). Odabrao je ući u Jeruzalem jašući na magarcu (koji, za razliku od konja, nije asociran s ratovanjem, nego s mirnodopskim aktivnostima), kako pripovijeda evađelist: "A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano: Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć na mladetu magaričinu!" (Iv 12:14-15). Tu se cilja na jedan od Starozavjetnih mesijanskih tekstova, onaj iz Knjige Zaharijine: "Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. On će istrijebit' kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on će istrijebit' luk ubojni. On će navijestit' mir narodima; vlast će mu se proširit' od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje." (Zah 9:9-10) Okupljeni židovski puk - koji je doista iščekivao dolazak Mesije, te je bio spreman prepoznati simboliku - odgovara kao u Psalmu 118: "Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu! Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina! Obasjao nas Bog Jahve! Složite povorku s grančicama u ruci sve do rogova žrtvenika." (Ps 118:26-27) 

Običaj je da vjernici blagoslovljene grančice ponesu u svoje domove i stave za križ na zidu, a dio odnesu u staju i polja. Blagoslovljene se grančice ostavljaju u kući i nakon što se osuše kao znak i podsjetnik na vjernost Isusu do druge Cvjetnice.[1] 

 

Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje

Crkva je obučena u crveno: oltarnici, misnice. Crvena boja je znak mučeništva, prolijevanja krvi. Na oltarima su maslinove grančice, znak svečanog Isusovog ulaska u Jeruzalem. Pokoji žuti cvijet na oltarima kao znak proljeća, buđenja života, ali i Kristova uskrsnuća, novog rađanja života.

Crkva, a to smo svi mi, u tišini, ne samo zato što je crkva prazna, a i zato!, iščekuje proslavu Kristove smrti. Kristova smrt se ne slavi bučnim pjevanjem i sviranjem, a i kad se Muka pjeva, to je kao plač Božjeg naroda nad sobom i svojim grijesima radi kojih je Isus umro na križu.

Proslava Muke Gospodnje počinje blagoslovom maslinovih ili bilo kojih proljetnih grančica na spomen Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem. Osjećamo da smo i mi klicali s onim Židovima: „Hosana Davidovu sinu, …“ novom Kralju, kojega smo na koncu izdali svojim grijesima, kao što su ga se oni odrekli pred Pilatom i osudili na smrt. Ali isto tako ispovijedamo kličući: „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!“  Tako, sudjelovanjem u ophodu i obredu Cvjetnice, Krista priznajemo svojim Spasiteljem i Kraljem. Današnje bogoslužje nije neki povijesni spomen koji ima folklorni značaj, već danas ulazimo u godišnju proslavu vazmenog otajstva. Slijedimo Krista koji pobjedonosno ulazi u Jeruzalem. Slijedit ćemo ga i u uskrsnuću kad nanovo dođe. Tada ćemo opet kliktati: „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!“ 

Svećenik ovako počinje bogoslužje Cvjetnice i blagoslova grančica: 

Draga braćo i sestre! Već od početka korizme pripravljali smo se na Vazam pokorom i djelima ljubavi. Danas se skupljamo da s čitavom Crkvom započnemo slavlje vazmenog otajstva, to jest muke i uskrsnuća Kristova. On je zato i unišao u svoj grad Jeruzalem. Ondje je htio trpjeti i umrijeti, ondje je imao od mrtvih ustati. Izvršimo, dakle, spomen tog ulaska živom vjerom i pobožnošću. Sljedimo Gospodina na križnom putu, da imamo dijela u njegovu uskrsnuću.

Blagoslovna molitva nad grančicama: 

Pomolimo se. Svemogući vječni Bože, blagoslovi ✠ ove grančice. Svečanim ophodom i klicanjem pratimo danas Krista kralja: daj nam po njemu stići u nebeski grad Jeruzalem, gdje on živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

Danas možete i sami u svom kućnom obiteljskom bogoslužju kao kućna crkva (Ecclesia domestica) izmoliti ovu blagoslovnu molitvu, a mi je u crkvi bez naroda molimo za sve vas i u ime svih vas.

Čitamo evanđelje Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem po Mateju (u A godini) Mt, 21,1-11. 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju  

 

Kad se približiše Jeruzalemu te dođoše u Bet¬fagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu učenika govoreći: »Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite i dovedite ih k meni. Ako vam tko što rekne, recite: 'Gospodinu trebaju', i odmah će ih pustiti.« To se dogodi da se ispuni što je rečeno po proroku: »Recite kćeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, ¬jašuć na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.« Učenici odu i učine kako im naredi Isus. Dovedoše magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih. Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih putem. Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: »Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Hosana u visinama!« Kad uđe u Jeruzalem, uskomeša se sav grad i govoraše: »Tko je ovaj?« A mnoštvo odgovaraše: »To je prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga.«

Riječ Gospodnja.

 

Podsjetimo se pjesme psalma u ophodu: Židovska su djeca, s granama maslina u ruci, došla u susret Gospodinu i klicala u sav glas: Hosana u visini!

Gospodnja je zemlja i sve na njoj,

svijet i svi koji na njemu žive.

On ga na morima utemelji

i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju,

tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno:

duša mu se ne predaje ispraznosti

i ne kune se varavo.

On blagoslov prima od Gospodina

i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.

Takav je naraštaj onih koji traže njega,

koji traže lice Boga Jakovljeva.

»Podignite vrata, nadvratnike svoje,

dižite se dveri vječne,

da uniđe Kralj slave.«

»Tko je taj Kralj slave?«

»Gospodin silan u boju!«

»Podignite vrata, nadvratnike svoje,

dižite se dveri vječne,

da uniđe Kralj slave.«

»Tko je taj Kralj slave?«

»Gospodin nad Vojskama – on je Kralj slave!«

 

Ove godine bez ophoda (procesije) završava obred svečanog Isusovog ulaska u Jeruzalem. 

Internet: Ovaj obred Cvjetnice nastao je još tijekom četvrtog stoljeća u Jeruzalemu, a u Rimu, odakle se proširio po čitavoj Crkvi, prakticira se od devetog stoljeća. Iz crkvenih izvora datiranih u to najranije razdoblje vidljivo je da formule koje su se koristile u blagoslovu grančica trebaju potaknuti puk na vjerovanje kako ih njihovo čuvanje i korištenje može zaštititi od bolesti i drugih vrsta opasnosti. Upravo ta vjerovanja, a napose prakticiranje običaja vezanih uz njih očuvano je do danas.

Misa Cvjetnice započinje odmah zbornom molitvom (glavnom molitvom dana) zazivom: Pomolimo se: Svemogući vječni Bože, poslušan tvojoj volji naš je Spasitelj uzeo tijelo, ponizio sama sebe i podnio sramotu križa. Daj da slijedimo uzor njegova poniženja, s njime zajedno trpimo i postignemo slavu uskrsnuća. Po Gospodinu.

Prvi dio mise uvijek je Služba Riječi. Čitanje starog zavjeta, psalam, čitanje iz poslanica, zaziv prije evanđelja i Evanđelje. 

Na Cvjetnicu se čita iz Knjige proroka Izaije Pjesma o Sluzi Gospodnjem, u kojoj Crkva prepoznaje Krista. Taj starozavjetni Sluga Gospodnji je slobodan i postojan čovjek u poslušnosti Bogu koji ga podržava i koji mu pomaže nadvladati iskušenje. Iz 50, 4-7

Čitanje knjige proroka Izaije

Gospodin Bog dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi  da ga slušam kao učenici. Gospodin Bog uho mi otvori: ja se ne protivih niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od pogrda ni od pljuvanja. Gospodin Bog mi pomaže, ¬zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz ko kremen i znam da se neću postidjeti.

Riječ Gospodnja.

 

Psalam je 22. Ps 22, 8-24. sa zazivom koji nam sigurno odzvanja u ušima. Možemo ga i zapjevati u bogoslužju kućne crkve: 

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio.

Svi koji me vide, podruguju se meni,

razvlače usne, mašu glavom:

»Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi,

neka ga spasi ako mu omilje!«

 

     Opkolio me čopor pasa,

     rulje me zločinačke okružile.

     Probodoše mi ruke i noge,

     sve kosti svoje prebrojiti mogu.

 

Razdijeliše među se haljine moje

i za odjeću moju baciše kocku.

Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi;

snago moja, pohiti mi u pomoć!

 

     A sada, braći ću svojoj navješćivati ime tvoje,

     hvalit ću te usred zbora.

     »Koji se bojite Gospodina, hvalite njega!

     Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!

     Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!«

 

Drugo čitanje je iz poslanice sv. Pavla Filipljanima Fil 2,6-11. Ovo je himan Kristu Isusu, trajnom liku Božjem koji se po ponizio do smrti na križu. A Bog ga preuzvisi da mu se sva koljena klanjanju : »Isus Krist jest Gospodin!« 

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima 

Krist Isus, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, Ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isu¬sovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ. I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin!« – na slavu Boga Oca.

Riječ Gospodnja.

Zaziv prije Evanđelja je jedinstven za Cvjetnicu i Veliki petak: 

Krist postade poslušan do smrti, smrti na križu.

Zato ga Bog preuzvisi  i darova mu ime, ime nad svakim imenom.

Evanđelje na Cvjetnicu se mijenja svake godine. Ove godine, u A godini, čita se evanđelje sv. Mateja: Muka Gospodina našega Isusa Krista po Mateju. Mt 26,14-27,66. 

Muka Gospodina našega Isusa Krista.

U ono vrijeme:

Jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da ga preda.

Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.'« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.

Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.« A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«

I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: »Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!« I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: »Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.«

Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. Tada im reče Isus: »Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: 'Udarit će pastira i stado će se razbjeći' Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.« Nato će mu Petar: »Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!« Reče mu Isus: »Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!« Kaže mu Petar: »Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti.« Tako rekoše i svi učenici.

Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: »Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.« I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. Tada im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!« I ode malo dalje, pade ničice moleći: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.«

I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« Opet, po drugi put, ode i pomoli se: »Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!« I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.

Tada dođe učenicima i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.«

Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. A izdajica im dao znak: »Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!« I odmah pristupi Isusu i reče: »Zdravo, Učitelju!« I poljubi ga. A Isus mu reče: »Prijatelju, zašto ti ovdje!« Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.

Kaže mu tada Isus: »Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?«

U taj čas reče Isus svjetini: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjedah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me.« A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.

Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak.

A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica i reknu: »Ovaj reče: 'Mogu razvaliti hram Božji i za tri ga dana sagraditi.'«

Usta nato veliki svećenik i reče mu: »Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?« Isus je šutio.

Reče mu veliki svećenik: »Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?« Reče mu Isus: »Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.«

Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: »Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! Što vam se čini?« Oni odgovoriše: »Smrt zaslužuje!« Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali govoreći: »Proreci nam, Kriste, tko te udario?«

A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: »I ti bijaše s Isusom Galilejcem.« On pred svima zanijeka: »Ne znam što govoriš.« Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: »Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom.« On opet zanijeka sa zakletvom: »Ne znam toga čovjeka.«

Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: »Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!« On se tada stane zaklinjali i preklinjali: »Ne znam toga čovjeka.« I odmah se oglasi pijetao. I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: »Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti.« I iziđe te gorko zaplaka.

A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu.

Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama govoreći: »Sagriješih predavši krv nedužnu!« Odgovoriše: »Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!« I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.

Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: »Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina.« Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. Stoga se ona njiva zove »Krvava njiva« sve do danas. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: »Uzeše trideset srebrnjaka – cijenu neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi – i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.«

Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: »Ti li si kralj židovski?« On odgovori: »Ti kažeš.« I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. Tada mu reče Pilat: »Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?« I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio.

A o blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: »Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?« Znao je doista da ga predadoše iz zavisti.

Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena: »Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.« Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. Upita ih dakle upravitelj: »Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?« A oni rekoše: »Barabu!« Kaže im Pilat: »Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?« Oni će: »Neka se razapne.« A on upita: »A što je zla učinio?« Vikahu još jače: »Neka se razapne!«

Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: »Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!« Sav narod nato odvrati: »Krv njegova na nas i na djecu našu!« Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.

Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: »Zdravo, kralju židovski!« Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.

Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. I sjedeći ondje čuvahu ga. I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: »Ovo je Isus, kralj židovski.«

Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: »Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, sidi s križa!« Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'« Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.

Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« To će reći: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: »Ovaj zove Iliju.« I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.« A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh.

I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa, vidjevši potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: »Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.«

A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; medu njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.

Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu.

Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata te mu rekoše: »Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: 'Nakon tri dana uskrsnut ću.' Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'Uskrsnuo je od mrtvih!' I bit će posljednja prijevara gora od prve.« Reče im Pilat: »Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!« Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.

Riječ Gospodnja.

 

Čitanje, kao ove godine ili pjevanje kao svake godine Muke Gospodnje najmanje je što možemo učiniti da se poklonimo Gospodinu i njegovom Križu i njegovoj smrti.

Euharistijska služba sa pretvorbom kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu ostvarenje je Kristove žrtve koja je dostupna nama. Ona je doticaj božanskog s nama ljudima zemaljskim koji postajemo baštinici božanskog na nebu.

To se ove godine ostvaruje doslovno u tajanstvenom – otajstvenom obliku. Pričestit će se svećenici umjesto vas i za vas u molitvi jedinstva s vama u Kristu. 

To je ispit naše vjere.

To je poziv na molitvu Gospodinu: umnoži nam vjeru!

I mi smo dionici otajstva Cvjetnice i Muke Gospodinove koja i nas dodiruje i obuzima. Cvjetnica  nas uvodi u Veliki tjedan, vrhunac korizmene priprave za blagdan Uskrsnuća. U sljedećih osam dana slavit ćemo najveće tajne kršćanstva: Isusovu muku, smrt  i uskrsnuće.

Pred nama je veliki tjedan, sveto trodnevlje, veliki četvrtak, veliki petak i velika subota i sam Uskrs. 

Sudjelovanje na obredima svetog trodnevlja je uvijek bilo obvezno i samo po sebi razumljivo, jer su to najveća otajstva naše vjere.

Ove godine ne možete sudjelovati na svetom trodnevlju svojim dolaskom, ali možete duhom. 

Mise i obredi će biti kao i svake godine,  

Na VELIKI ČETVRTAK, 9. travnja 2020. misa Večere Gospodnje je u 19:00. 

Na VELIKI PETAK, 10. travnja 2020. obredi Velikog petka su u 18:00, a u obredima je čitanje Muke po Ivanu, klanjanje Križu i pričest. Na veliki petak je post i nemrs. 

Na VELIKU SUBOTU, 11. travnja 2020. vazmeno bdijenje je u 20:00. 

Svaki dan ćemo prirediti prigodnu poruku kao duhovnu pripravu da možete u duhu pratiti događanja u crkvi bez naroda.

Radi ovakvih okolnosti pandemije, kad ne možemo biti zajedno, uložimo još više napora duha i volje da u duhu budemo zajedno. 

Bog je s nama.

“Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljam te! Jer si svojim svetim križem svijet otkupio!”

 

 

Pismo nadbiskupa Đure Hranića 

prezbiteriju i vjernicima Đakovačko-osječke nadbiskupije

o slavlju Velikoga tjedna i vazmenog trodnevlja 

u okolnostima izvanrednih mjera zaštite od zarazne bolesti Covid-19

Nadbiskupski ordinarijat Đakovo, 2. travnja 2020. br. 354/2020.

 

Draga braćo svećenici! Dragi vjernici i Bogu posvećene osobe! 

 

Kroz proteklo korizmeno razdoblje, kad se zajedno s čitavom Crkvom odričemo mnogih stvari i više posvećujemo molitvi kako bismo se usredotočili na otajstvo muke i smrti Sina Božjega, suočili smo se i s korizmom našega svećeništva te kršćanske vjerničke prakse. Zbog pandemijskog širenja virusa Covid-19 pozvani smo sustegnuti se čak i od nedjeljnih okupljanja u crkvama, od sv. pričesti i od sakramenta pomirenja te se, u krilu svojih obitelji – kućnih crkava, „klanjati Ocu u duhu i istini“ (Iv 4,23). Teško nam to svima pada.

 

Opće upute za slavlje Velikoga tjedna i vazmenog trodnevlja 

 

Draga braćo i sestre! Na temelju odluka Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata od 19. i 25. ožujka ove godine, te onih Hrvatske biskupske konferencije, naša će nadbiskupijska zajednica nastojati Sveti tjedan i vazmeno trodnevlje slaviti u zajedništvu sa svojim biskupom i sa svojim prezbiterima u okviru župnih zajednica. Osobitu dimenziju crkvenosti istodobno će na sebe preuzeti i naše obitelji, koje pozivamo da se svojom kućnom liturgijom, te obiteljskom molitvom i katehezom, ugrađuju u zajedništvo naše mjesne Đakovačko-osječke sveopće Crkve. 

 

Sve nas pozivam na otkrivanje čudesnog i izvanrednog djelovanja Duha Svetoga, koji se očituje po darovima kreativnosti, inovativnosti, poduzetnosti, inteligencije, mudrosti, zdrave crkvenosti i ljubavi u našim svećeničkim i vjerničkim srcima. Dopustimo da nas on iznenadi našom sposobnošću uzajamnog slušanja, povjerenja, podrške i zajedništva na svim razinama, te našom solidarnošću s onima koji se stavljaju u službu općega dobra i skrbi za sve članove našega hrvatskoga društva, a osobito s medicinskim osobljem, sa svima oboljelima i s članovima njihovih obitelji te s onima u karantenama i u samoizolaciji. 

 

Mi biskupi ćemo Sveti tjedan i vazmeno trodnevlje, duhom sjedinjeni sa svima Vama svećenicima, s Bogu posvećenim osobama i s vjernicima naše Nadbiskupije, slaviti u katedrali u Đakovu, a vi svećenici u svojim župnim crkvama. Kako bismo vjernicima omogućili da se u svojim domovima u molitvi ujedine s nama biskupima i svećenicima, pojedina će liturgijska slavlja prenositi i sredstva društvenoga priopćavanja. 

 

Slavonska televizija direktno će prenositi sva slavlja iz naše katedrale u Đakovu. Raspored slavlja je sljedeći: 

Cvjetnica u 11 sati; 

Missa chrismatis u 9.00 sati; 

misa Večere Gospodnje u 18 sati; 

Služba Muke Gospodnje u 18 sati; 

Vazmeno bdijenje u 20,30 sati te 

Misa Vazma u 10,30. 

 

 

 

Sva će se slavlja u svim crkvama odvijati u fizičkoj odsutnosti Božjega naroda, izbjegavajući također i svećeničke koncelebracije, osim onih manjih koje se mogu ostvariti u okviru propisanih mjera zdravstvene zaštite. Kako bi se ipak osigurao minimum izražajnosti i dostojanstva liturgijskih slavlja, u slavlju uz celebranta mogu, poštujući navedene mjere zdravstvene zaštite, sudjelovati i ministrant, lektor, orguljaš i/li pjevač te eventualno osoba koja omogućuje direktan prijenos liturgijskog slavlja.     

 

Svaki župnik neka liturgiju slavi u svojoj župnoj crkvi. Crkve neka budu, osim za vrijeme liturgijskih slavlja, otvorene vjernicima za osobnu molitvu (poštujući pritom također propisane mjere zdravstvene zaštite). Neka se u crkvama ne organiziraju ispovijed, molitve križnog puta, euharistijska klanjanja, zajedničko moljenje krunice, klanjanje križu, straža i molitva kod „Božjeg groba“ niti druge zajedničke pobožnosti.   

 

Na stranicama Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral (HILP) pronaći ćete građu za „obiteljsku liturgiju“ za navedene dane. Molimo da na nadbiskupijskim i vašim župnim mrežnim stranicama budu preuzeta navedena obiteljska molitvena slavlja ili da barem, uz poticaj obiteljima i svim župljanima na korištenje, budu naznačene adrese na kojima se ta građa može naći. Ponudite im ju i u tiskanim župnim listićima te na druge prikladne načine. 

 

Vazmeno je trodnevlje kruna i središte čitave liturgijske godine. Tim više što vi vjernici ne možete sudjelovati u slavljima vazmenoga trodnevlja, pozivamo vas da se u svojim domovima, kao obitelj ili pojedinci, okupite na molitvu križnoga puta u dane Velikoga tjedna, Getsemanske ure na Veliki četvrtak uvečer, te u klanjanju pred križem u svome obiteljskome domu na Veliki petak i subotu. 

 

Molimo da na mrežnim stranicama, uz tekstove za obiteljska molitvena slavlja, budu odmah vidljive i lako dostupne i kateheze namijenjene roditeljima za obiteljsku katehezu, za djecu i mlade u njihovoj on-line pripravi na sakramente te druga prigodna katehetska građa.

 

Veliki petak: Nadbiskupijski dan molitve za oproštenje grijeha,

kajanja, posta i  pokore 

 

Veliki je petak dan duhovnog sjedinjenja nas kršćana s Kristom Gospodinom u njegovoj muci i smrti na križu „radi nas ljudi i radi našega spasenja.“ Određen je i kao dan zapovijedanoga posta za sve vjernike. 

 

Ovime određujem da Veliki petak ove godine bude i naš Nadbiskupijski dan molitve za oproštenje grijeha; dan kajanja, posta pokore i molitve za obraćenje te za ozdravljenje svih zaraženih virusom Covid-19 i za što skoriji prestanak aktualne pandemije u čitavome svijetu. 

 

Sve svećenike, redovnike i redovnice te sve vjernike pozivam da ovogodišnji Veliki petak bude još snažnije proživljen kao dan našega kajanja za vlastite grijehe i za sve grijehe čitavoga svijeta, po kojima mi ljudi u svojoj samodostatnosti odbacujemo Boga, sebe same i svoje sebične ciljeve postavljamo kao jedini i isključivi kriterij dobra i zla, lomimo i svoj odnos s drugim ljudima te i čitav stvoreni svijet zakidamo za njegov odnos sa Stvoriteljem, zagađujemo ga svojim grijesima te ga svodimo na robu u službi vlastitih interesa. Pretvorimo ga u dan naše intenzivne molitve, posta i pokore za obraćenje nas samih i cijeloga svijeta.

 

Sve zdrave osobe, od punoljetne dobi do 65. godine života, pozivam i na jedan osobit znak i žrtvu, tj. sve koji su to voljni učiniti pozivam toga dana na strogi post, samo o kruhu i vodi. Pozivam na sabranost, na ispit savjesti, na kajanje i na pokoru za oproštenje vlastitih grijeha. Istodobno pozivam na molitveno sjedinjenje s Kristom patnikom i sa svima zahvaćenima korona virusom, na molitvu za zdravlje i snagu medicinskog osoblja te svih onih koji u svojoj službi za naše dobro sebe izlažu opasnosti i pogibli.    

 

Crkvena nam zapovijed nalaže: „Svake se godine najmanje jedanput ispovijedi i o Uskrsu pričesti.“ Budući da ove godine u korizmenom vremenu nije bilo moguće organizirati ispovijedi te da najveći dio vjernika nije u mogućnosti pristupiti sakramentu pomirenja, podsjećam i sve pozivam, a svećenike potičem da kroz svoju komunikaciju vjernike potiču, da u aktualnoj nemogućnosti da prime sakramentalno odrješenje, iskoriste mogućnost postizanja oproštenja grijeha, kako nas poučava Katekizam Katoličke Crkve (usp. br. 1452), uz sljedeće uvjete:

a. savršeno kajanje, koje proizlazi iz ljubavi prema Bogu, koji je naše najveće dobro;

b. iskreno traženje oproštenja svojih grijeha, u bilo kojem obliku, u kojemu ga je pojedini vjernik sposoban izraziti;

c. čvrsta odluka da će, čim po okončanju pandemije bude moguće, pristupiti sakramentu pomirenja.

 

 

Uskrsno obiteljsko molitveno slavlje i blagoslov jela. Na temelju krsnog sjedinjenja s raspetim i uskrslim Kristom, svaki je kršćanin po krsnoj milosti postao istodobno i dionik njegove 'svećeničke, proročke i kraljevske službe'. U obiteljima to na osobit način, i po sakramentu ženidbe, pripada supružnicima i roditeljima

 

U euharistijskom predslovlju ispovijedamo i molimo „rod smo izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk“ Budući da smo ove smo godine lišeni sudjelovanja u uskrsnom euharistijskom slavlju te uskrsne sv. pričesti, tim veću ulogu u ovogodišnjem slavlju Uskrsa imaju naše obitelji, koje su male kućne Crkve, te krsni svećenici i „kućna liturgija“, odnosno obiteljsko molitveno zajedništvo i s Kristom uskrslim. A u našem je narodu, kao svojevrsni nastavak euharistijskog zajedništva s uskrslim Gospodinom, veoma snažna tradicija uskrsnog blagoslova jela u crkvi i svojevrsne „obiteljske liturgije“, koja se sastoji u zajedničkoj obiteljskoj molitvi i blagovanju blagoslovljene hrane. Budući da ove godine nećemo moći jela za blagoslov nositi, kako je to uobičajeno, u crkve da ih ondje blagoslove naši svećenici, pozivam i potičem sve obitelji da se na svetkovinu Uskrsa okupe oko obiteljskoga uskrsnoga stola. Kod prvoga, jutarnjeg blagovanja, neka svi zazovu blagoslov na hranu koju o Uskrsu uobičajeno nose na blagoslov, povezujući u molitvi posebno s članovima svoje župne zajednice. Vrijedno je da to u obiteljima učine supružnici, odnosno roditelji. Neka i ta „kućna liturgija“ bude izričaj uskrsne radosti i zajedništva s Kristom uskrslim i međusobno, te izraz želje za sakramentalnim sjedinjenjem s njime u sv. pričesti. Uz pročitani tekst uskrsnoga evanđelja i Molitvu Gospodnju, te, ako je moguće uskrsnu pjesmu, izreknu molitvu: 

Gospodine Isuse Kriste, ti svojom smrću i uskrsnućem obnavljaš sav svijet. Uskrsnuvši od mrtvih, ukazao si se učenicima u lomljenu kruha, Molimo te, blagoslovi hranu što smo je pripravili i daruj nam zahvalna srca. Nauči nas da tebe kao gosta primamo u svojoj braći i sestrama. Primi nas jednoć kao sustolnike u svome kraljevstvu. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen. 

 

Prigodni tekstovi moći će se naći na našim mrežnim stranicama, zajedno s molitvenom građom koju u ovo izvanredno vrijeme pod naslovom „Molitveno slavlje Dana Gospodnjega u obitelji“ pripravlja Hrvatski institut za liturgijski pastoral.

 

 

Dragi svećenici, draga braćo i sestre!  Naša sadašnja kriza koja dolazio od opasnosti zaraze od bolesti Covid-19 vjerujemo da će proći. Sjetimo se, stoga, da ova kriza nosi i poziv našim župnim i svim crkvenim zajednicama „da postavimo nova pravila i nađemo nove oblike odgovornog zauzimanja, oslanjajući se pritom na pozitivna iskustva, a odbacujući negativna. Na taj način vrijeme krize postaje prigodom za razlučivanje. S tim temeljnim stajalištem, koje je stajalište pouzdanja, a ne očajanja, dolikuje da se suočimo s teškoćama sadašnjega časa“ (usp. Benedikt XVI., Caritas in veritate, br. 21). Takav je stav utkan u temelje uskrsne poruke o 'novosti života' u Kristu. Zato s nadom gledamo na budućnost, i na radost blagdana kad ćemo opet moći pohititi u naše crkve, „dvorane posljednje večere“ i u naše Emause sjesti „za stol s Kristom“ te se ondje i po sv. pričesti sakramentalno sjediniti s njime.

 

Moleći da vas obasja Božja ljubav, za nas prikazana na drvu Kristova križa i proslavljena u njegovu uskrsnuću, svima pozdrav i blagoslov u Gospodinu!

 

 

 

 

 

     Drago Marković                                              Đuro Hranić

         kancelar                         nadbiskup