Na ovoj stranici želimo vas upoznati sa poviješću župne zajednice i poviješću crkve, tko su bili župnici i vikari u našoj župi, a koje osobe danas obnašaju vjerske dužnosti u župi.

 

 

 

   

ŽUPNA CRKVA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM U VALPOVU

 

Barokna župna crkva posvećena Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije zaštićeni je spomenik kulture. Svojom veličinom, arhitektonsko-stilskim odlikama i kvalitetnim barokno-klasicističkim inventarom izdvaja se od ostalih skromnijih sakralnih spomenika Valpovštine, te ulazi u krug vrednijih baroknih crkava Slavonije.



Izgradnja crkve (1722.-1737.)

 

Gradnja crkve započela je, prema nekim autorima, 1722. godine, prema drugima 1727., a spominju se i neki intenzivni radovi na crkvi 1733/1734. godine. Izgradnja je očito trajala više godina, dok su se radovi na uređenju unutrašnjosti odvijali sve do 1737. godine. O tome svjedoči tekst jedne vizitacije iz toga vremena: «Crkva je posvećena Bezgrešnom začeću Bl. Dj. Marije, podignuta iz temelja od baruna Petra Antuna Prandaua, vlastelina mjesta, uz značajne izdatke, te nedavno dovršena u talijanskom stilu (baroku), tako da u cijeloj Slavoniji drži prvo mjesto, bilo po samoj građevini, bilo po unutrašnjem uresu. Ima tri oltara podjednako lijepa na kojima se na drvenim oltarnim menzama ispred oltara služi misa.» U jakom potresu 1752. godine, nedugo nakon izgradnje, crkva je pretrpjela znatna oštećenja zbog urušenja dijela svodova, vjerojatno samo u sredini lađe, koji su kasnije obnovljeni.

 

 

Arhitektonska i stilska obilježja


Crkva je jednobrodna, izvana 23 m visoka, barokna građevina sa zaobljenim svetištem, katnom sakristijom i isturenim zvonikom u pročelju visine 42 m. Građena je opekom. Površina crkve iznosi 302 m2. Lađa, visoka 15 m, presvođena je plitkim četverougaonim, tzv. češkim, kupolama, a svetište križno-bačvastim svodom i polukupolom s trima radijalno usječenim susvodnicama. Velikom visinom i arhitektonskim oblikovanjem unutrašnjosti izdvaja se od ostalih crkava u široj okolici, što samo potvrđuje pretpostavku da bi joj arhitekt mogao biti bečki graditelj Johann Lukas von Hildebrandt, čijim je austrijskim crkvama slična.

Za razliku od ranobaroknih dvoranskih crkava 17. stoljeća (tzv. jezuitskog tipa), zidni plašt valpovačke crkve nije mirni, freskama i štuko-dekoracijama ukrašen omotač, nego je to dinamična, arhitektonski plastično oblikovana gola stijena koja naglašava baroknu pokrenutost volumena i stupnjevit rast prostora u visinu.

 

 

 

 

Barokno - klasicistički inventar

Među vrijednim barokno-klasicističkim inventarom ističu se: pet oltara, vrijedna propovjedaonica, orgulje, kamene škropionice, izuzetno veliki i vrijedni vitraji (trenutno na restauraciji u Zagrebu), nadgrobni spomenici i drugo. Na glavnom oltaru je velika barokna oltarna pala Marije Bezgrešne, rad Antona Hertzoga iz 1737. godine, dimenzija cca 500 x 300  cm. Kako je s Hertzogom u Beču i drugdje po Austriji surađivao i vrsni arhitekt Johann Lukas von Hildebrandt (zajedno su izgradili i opremili neke crkve), povjesničarka umjetnosti Mirjana Repanić-Braun pretpostavlja, zbog nekih sličnosti von Hildebrandtove crkve u Großstelzendorfu u Austriji s arhitektonskim oblikovanjem valpovačke crkve, da su i valpovačku crkvu izveli J. L. von Hildebrandt (arhitekt) i A.Hertzog (slikar) kao svojevrsni Gessamtkunstwerk (zajedničko-umjetničko-djelo, planski uređeno, usklađene arhitekture, skulpture i slikarstva u jednu cjelinu). Ukoliko bi se ova pretpostavka mogla još preciznije utemeljiti ili dokazati, valpovačka bi župna crkva Bezgrešnog začeća BDM još više dobila na svojoj vrijednosti budući da ju je projektirao jedan od vodećih bečkih arhitekata toga vremena. (http://www.hart.hr/)

U dva bočna bogato oblikovana barokna oltara iz 18.st. umetnute su krajem 19. stoljeća nove velike oltarne pale: Sv. Ivana Krstitelja iz 1877. i Sv. Josipa iz 1889. godine, a obje je slikao mađarski slikar Caroly Jakobey. Ta su dva oltara trenutno u Restauratorskom odjelu u Osijeku na restauraciji. Druga dva manja bočna oltara klasicističkih su stilskih obilježja sa manjim oltarnim palama: baroknom Majke Božje od Radne iz 1734. i novijom Sv. Antuna Padovanskog iz 1903. godine. Na pjevalištu stoje izuzetno vrijedne mehaničke orgulje, djelo orguljara Caspara Fischera iz 1805. godine. Jedine su gotovo u cijelosti očuvane orgulje toga majstora u Hrvatskoj. Ubrajaju se među vrednije povijesne orgulje u Hrvatskoj.

     
Cedulja o posveti oltara Sv. Ivana iz 1777.
 
 

Potresi i obnove

 Crkva je u svojoj povijesti pretrpjela najmanje dva jača potresa, te su do početka ove zadnje obnove konstruktivni dijelovi bilo već znatno oštećeni. Postojala je opasnost od urušavanja i uz potres manjeg intenziteta. Stoga je prije konačne obnove crkve s cjelokupnim vrijednim inventarom najprije izvršena temeljita konstruktivna sanacija, a tek potom prešlo se na restauraciju unutrašnjosti. Radovi na konstruktivnoj sanaciji obuhvatili su postavljanje čeličnih zatega i ukruta svih zidova, svodova, lukova i nadvoja čeličnim šipkama i karbonskim trakama, čime je učvršćena konstrukcija objekta.

Tijekom radova na uklanjanju starog crkvenog poda otkrivena su u zemlji ispod njega četiri ozidana i presvođena groba. Svi planirani radovi izvode se u suradnji s Ministarstvom kulture – Konzervatorskim odjelom u Osijeku. Crkva je tijekom svog postojanja više puta obnavljana. Posljednja obnova unutrašnjosti izvedena je 1965. godine, a rekonstrukcija lukovice zvonika i obnova vanjske fasade 1970. godine. Godine 1995. obnovljeno je krovište crkve i stavljen je novi biber crijep.

  

     

 

Tekst: Damir Stanić, Foto: L. Pađen

 


KRONOLOGIJA VALPOVAČKE ŽUPE

  

Župski arhiv                       

Broj: 1/2003 18.II.2003.

 

 
- Tragovi kršćanstva u Panoniji sežu u II. Stoljeće. Prvi pisani dokazi o tome potječu od VII. st. pojavom Franačkih misionara.

- Valpovački kraj se od XI. st. nalazio u sastavu Cis-dravsko-Baranjske županije pod upravom Kaločke nadbiskupije i Pečujske biskupije, koja se prvi puta sponiinje 1009. godine.

- Međutim, u svibnju 1251. g. spominje se dioba zemIje Almaš pred Pećujskim kaptolom, braća prepošta File, da su u susjedstvu kupili zemlju pokojhog Aleksa Holmoša u župi Wlko (Valpovo) za 30 maraka, da ju treba podijeliti na tri dijela i to: jedan diosamom Fonchu, drugi Nikoli s bratom, a treći grofu Tomi i njegovom bratu Petru. Iz teksta je vidljivo da je postojala župa u Valpovu.

- Krajem XI. st. 50 župa, medju kojima je i Valpovačka bila u sastavu Osuvačkog arhiđakonata (mjesto Osyagh se nalazilo izmedju Sv. Djurđa i Donjeg Miholjca).

- Za postojanje župe Valpovo potjeće iz 1332. godine kada se navodi u 5. papinom protokolu gdje se kaže "da je župnik Pavao uplatio iznos od 30 banskih denara. Sjedište župnika Pavla "bilo je u "Starom Valpovu" (Eghhaza Walpo) župa je imala naziv Svete Marije Magdalene."

- Turci osvajaju Valpovo 1543. g. i vladaju 144 godine. Od crkava su ostale sačuvane ona drvena u čakancima i zidane u Marjančacima i Gregorjancima. Katolički puk odlazi u susjedna mjesta. Da nisu isčezli kršćanski tragovi, zasluge imaju svećenici franjevci, dolaze među vjernike iz Našičkog samostana.

- Franjevci su potajno obavljali službu Božju po kućama. Njihov položaj bio je reguliran vojničkom Ahdnamom iz 1463. g. koja se dopunjavala Fermanima, pa su slobodnije živjeli, ali su kao siromasi od milostinje. U Valpovo su franjevci povremeno dolazili iz franjevačkog samostana Našice, gdje ih je 1591. g. bilo nekoliko.

- Iz vizitacija crkvenih župa koje je u razdoblju od 1612. do 1618. g. izvršio isusovac Bartol Kašić (rodom Pažanin tada papinski nuncij-prevodilac prvog Sv. Pisma na ondašnje Hrvatsko narječje, a objavljenog tek 2000.-te g.) doznajemo o teškim prilikama za katoličke obitelji kojih je bilo svega desetak. Krivovjerci (luterani) su preuzeli katoličke crkve koje su bile dosta pštećene ratnim osvajanjem. Zaslugom i snalaženjem Bartola Kašića kadija je presudom vratio crkve katolicima.

- Valpovačka župa biva obnovljena 1688. godine i novosagrađena drvena župna crkva je posvećena Svetom Ivanu Krstitelju,

- Župom upravljaju Franjevci sve do 178l. g, kada je preuzima svjetovni dijecezanski kler. Zadnji župnik franjevac bio je fra Ivan Pavlović, a prvi svjetovni župnik Ignac Piškur. Za šivota imenovan je i postavljen kao vicearhiđakon u Valpovu. Sahranjen je 12. IV. l803.g. u 52. godini života u današnjoj crkvi ispod lijevog stupa triumfalnog luka svetišta, gdje su mu zahvalni župljani ugradili spomen-ploču.

- Iz podataka koje je vodila franjevačka provincija Bosna Srebrena iz 1733. g. doznaje se da je izmedju 38 župa koje je ona vodila, da su u sastav valpovacke župe pripadala slijedeća mjesta kao filijale; Šljivoševci, Marjanci i Marjančaci. U to vrijeme u valpovačkom župnom uredu boravilo je tri oca franjevca i jedan u dvorskoj kapeli baruna Petra Prandau.

- Iz kanonske vizitacije zagrebačkog kanonika Josipa Dumbovića u lipnju 1730. g. doznajemo:

- da je crkva bila posvećana Sv. Ivanu Krstitelju u kojoj su smještena tri oltara: prvi ili glavni je posvećen B. D. Mariji sa slikom naslikanom na daski; drugi na desnoj strani Sv. A. Padovanskom takodjer naslikanom na daski... i treći na lijevoj strani Sv. Ivana Krstitelja naslikan na daski. Da župa ima inventar potreban za službu je detaljno nabrajan. Završava sa župnikom o. Stjepanom, franjvac star 53 godine svečanik 28 g., zavjetovan 33 godine a ovdje djeluje već 3 godine. Pripada samostanu u Našicama, gdje vrši službu gvardijana.

- Razdioba župa izmedju franjevaca i svjetovnog klera učinjena je za vladanje carice Marije Terezije. Godine 1754. oduzete su franjevcima osim samo samostanskih župa u Cerniku, Našicama i Virovitici... No dio tih Slavonskih župa dodijeljen je kasnije od Zagrebačke biskupije današnjoj Đakovačkoj i to 1780. godine.

- U vizitaciji 1782. godine se kaže:

Pavao Ladislav grof Esterhazy od Galanthe, milošću Božjom, Apostolske stolice, biskup Pečujski.

 O crkvi !

 "Župna crkva u Valpovu podignata je prije 47 godina ( 1735. g.) darežljivošću zemaljskog gospodara Petra Paula barona Prandau od čvrstih matrijala, te se visoka i ukusna (lijepa) dobro ističe. Posvećena je u čast B. D. Marije i blagoslovljena.

Opremljena je s 4 lijepa (ukrašena) oltara" ... i t.d. Slijedi detaljan opis inventara crkve, zvona i drugo.

- Vizitacija 1810. g. izvršena je za Pečujskog biskupa Josipa Kyralia.

"Župna crkva u Valpovu podignuta je 1735. g. od čvrstih materi-jala, darežljivosću zemaljskih gospodara (... titule), ali odmah zatim potresom srušena, bila je 1778. g. obnovljena; u dobrom je stanju, osim tornja, čija bačvasta (cupola) lukovica strši u ruševinama. Posvećena je. Darova nema nikakvih. Ima 5 oltara. Na glavnom oltaru je tabernakul prikladan za ćuvanje Presvetih čestica, ključ se čuva u sakristiji zaključan. Pred presvetim neprestano gori svjetiljka o trošku crkve" Slijedi opis unutrašnjeg inventara crkve: škropila, orgulje, ispovjedaonica, oltari, zastave (11 kom), 5 oltara, krstionica pod korom kod Kristova groba, 16 klupa u crkvi...

- U vizitaciji Iz 1830. g. detaljnije se opisuje gradnja crkve:

da je podignuta na mjestu ispred malene crkve Sv. Ivana Krstitelja 1727. g. - pocetak gradnje. Svetište je prema istoku, nadsvodjena i popločena Kolnskim kamenom, a u lađi pečenom ciglom. Prozora ima 14 u dva reda. Navedene su dimenzije, krov je pokri-ven jelovom šindrom, toranj je obnovljen i ukrašen satom. Zvona su izlivena u Pečuhu veliko 1795. (600kg) i manje 1767. (300kg), koje je blagoslovio u Pečuhu preuzv. ord. Djuro Klima; izgradjena je sakristija s lijeve strane.

- Dolaskom grofova Prandau od 1721.g. zabilješke povijesnih dogadjanja govore o intenzivnom životu župe tj. katoličkih vjernika. O gradjevinskim oblicima crkve kao gradjevine dat je detaljan opis crkve na stranicama Interneta, kao i župnicima te vikarima po godinama iz čega je takodjer vidljivo da je prema ustrojstvu biskupije valpovačka župa bila najveća u biskupiji Djakovačko- bosansko Srijemskoj. Tim razlogom je u novijoj povijesti doživjela podjelu i reoraganizaciju prema okolnim crkvama.

- Zgradu župnog dvora podigli su franjevci 1737. g. kada je znalo biti i do 8 kapelana - franjevaca. Ista je restaurirana 1932.g. i dodana terasa, otvoren hodnik pretvoren je u dvije prostorije, a dodane su kuhinja i smočnica, fasada je popravljena 1981. g.

- Vremenom su se uz objekat crkve gradili gospodarski objekti. Štala, štagalj i stan za kočijaša, koji su 1962. preuredjeni u vjeronaučne prostorije.

- Za župnikovanja Dr. Đuke Marića 1954. g. su došle 5 časnih sestara Družbe kćeri milosrdja T.S. Sv. Franje rezidencijom iz Blata na Korčuli, nakanom boljeg organiziranja župe i duhovnosti. Troškove uzdržavanja snosi župa na temelju sklapanih ugovora.

- Prva Sjednica orkvenog Odbora RKT župe Valpovo održana je 26.11. 1933. godine.

 - Izgradnjom Doma časnih sestara 16.11. 1998. g. upravljanje je župom uz odgovornost župnika preuzelo po novom ustrojstvu biskupije Župsko Ekonomsko vijeće (...?) i župsko Pastoralno vijeće 22. IV. 2001. godine. Osnivanjem ovih vijeća uvodi se oblik odgovornosti i ukljucivanje laika u život župske zajednice prema odredbi II. Vatikanskog Svetog sabora-koncila te Sinode Djakovačko- Srijemske biskupije.

- Osnivanjem Župskog - pastoralnog vijeća provedenim tajnim glasovanjem, osnivane su i grupe ili odbori 22. IV. 2001. g. pod vodstvom župnika Preč. g. Josipa Matanovića:

- Evangelizacijska grupa

- Liturgijska grupa

- Odbora za Karitas

- Odbor za gradnju i popravke

- U novi oblik župske zajednice povremeno se ukljućuju u edukacijskom smislu riječi - predavanjima i razgovorima biskup Đuro Hranić te dekan Marko Peulić župnik iz  Petrijevaca. Svake nedjelje na radiju je nedjeljna pouka dotične nedjelje koju pripremaju svečenici dekanata.

- Održavanje raznih crkvenih i prigodnih svečanosti blagdana, mladih misa te putovanja u obliku vjerskog turizma sve su više prisutna u valpovačkoj župnoj zajednici. Župna crkva ima od 1956. g. crkveni zbor starijih, a unazad dvije godine i zbor mladih - četveroglasni. Ustroj misnog slavlja nedjeljom se odvija redoslijedom : 

- rana sv. misa pučko pjevanje,

- velika sv. misa zbor crkve starijih pjevača, djecja sv. misa,

- i večernja sv. misa "zbor mladih."  Svi pjevači jednom u godini upriličjuju hodočašće drugim župskim zajednicama.

- Redovnička zajednica č. sestara Družbe kćeri Milosrdja T.S. Sv. Franje - Zagreb zastupljene su po č.s. Provincijalki S.M. Emili Barbarić kojih u 2003. godini ima troje. (č.s. Fides, -nadstojnica i vjeroučitelj, č.s. Fanita sakristanka i voditelj zbornog pjevanja stcarijeg zbora te Dječjeg školskog zbora (oko 40 -tak) i č.s. Gracija domaćica kao i prema potrebi).

- Katehetski centar župe Valpovo izgradjen je na mjestu gospodarskih zgrada u II. 2000. i 2002.g. za župnikovanja Preč. g. Josipa Matanovića. U Katehetskom centru za obavljanje duhovne i druge vjerske potrebe uredjene su  prostorije:

- za molenje i održavanje sv. misa - kapela pomoćna

- vjeronaučne učionice (dvije)

- pjevaonica

- župni arhiv i knjižnica

- pomoćne prostorije i sanitarni čvor te garaže

- čajna kuhinja

- Djelatnosti vjerskog organiziranja su:

- biblijska grupa                     

- vjeronauk za školsku mladež, bračne pouke  starijih

- preavanja duhovnih obnova

- prvopričesničke i krizmene priprave

- susreti svećenika sa staleškim potrebama

 - Crkva kao objekt je u dosta lošem stanju. Temelji su bili navlaženi površinskiom vodom. Svodovi su ispucani zubom vremena i potresima. Inventar i oprema crkve iznutra kao i izvana je takodjer za generalnu obnovu. Obnova je zapocela u X. mjesecu 2002. godine. Financiranje je za sve radove iz više izvora: Darovi sponzora - oraganizacija i poslodavaca, sredstva vjernika - gradjana Valpova preko povjerenika mjesečno po domačinstvu 20, 00 kn i financiranje iz proračuna Grada Valpova. Po izradi projektne dokumentacije i drugih Zahtjeva prema zakonskim odredbama dofinanciranje je obečano iz proračuna Županije te Ministarstva za kulturu Republike Hrvatske.

- Odnosi izmedju vjerskih i državnih vlasti, a napose Gradskog poglavarstva su vrlo dobri. Ove strukture vlasti za sada imaju "sluha" za potrebe vjernika katoličke vjeroispovjesti. Od drugih crkava na području valpovštine zapaženo je djelovanje  "Pentekostne crkve" - bogomolja je u ulici Novo Belišće. "Evangelistička crkva" u Belišću. Povremeno se sa propagandnim materijalom zamjećuje djelovanje "Sluge Jehovini". Pravoslavnh vjernika ima vrlo malo (2%) , koji namaju službu Božju a crkva je smještena u Osječkoj ulici (oštećena u domovinskom ratu) Ima pokušaja njihove obnove, ali su dosta neorganizirani. Od svih spomenutih nijedna vjeroispovjest ne pokazuje sklonost k Ekumenizmu ili suradnji na službenom planu.

Kronološki pregled župe Valpovo izradjen je prema dokurnentaciji iz župnog arhiva. Podaci su vjerodostojni i prema potrebi se mogu nabrojiti za mjerodavni izvori.

Za ispravnost navoda odgovara: Dragan Milošević arhivar


 ŽUPNICI VALPOVAČKE ŽUPE

Valpovačkom župom upravljali su krajem 17. st. franjevci koji su Službu Božju obavljali u drvenoj crkvi sv. Ivana Krstitelja. U župnom dvoru stalno su boravila 4 franjevca. Župa je bila velika, jer su joj tada pripadale podružnice sadašnjih župa Harkanovci, Marijanci, Radikovci, Veliškovci itd. Međutim, Kuhač navodi, da Valpovo nije irnalo po više godina svoga župnika, pa su Službu božju obavljali oci kapucini iz osječkog samostana. Spominje oca Zvekana, koji je zbog svoje prijaznosti i vesele naravi bio vrlo omiljen u narodu. Zvali su ga »valpovački pelikan«, a njegovo se ime spominje i u narodnim pjesmama našega kraja.

Pošto su 1781. g. franjevci napustili župu (zadnji je bio fra Ivan Pavlović) uprava je bila predana dijecezanskim svećenicima od kojihje prvi bio:

        1. Ignac Piškur, rođen u Pečuhu 1751. g., gdje je završio gimnaziju i teologiju, a filozofiju u Budimu. Primivši svećenički red 10. ožujka 1775. g. bioje prvo pomoćnik u Slavoniji, a nakon tri godine poslanje u Topolje, da bi u travnju 1781. g. dobio kao prvi dijecezanski svećenik župu Valpovo. Pošto je Slavonija bila podijeljena 1789. g. na okruzja, a naše područje na Petrijevačko i Valpovačko, postavljen je za vicearhiđakona u Valpovu. Umro je 12. travnja 1803. g. u 52. godini života i sahranjenje u valpovačkoj crkvi. To znači da je u valpovačkoj crkvi bila kripta. Danas više nema kripte u crkvi. Ostaje nepoznato gdje se nalazi lijes župnika Ignaca Piškura, jer se ne nalazi u popisu župnika sahranjenih na valpovačkom groblju.

        2. Franjo Serafin Tomić došaoje u Valpovo 1803. g. iz župe Darda. Župnik je bio 28 godina i postao je začasni kanonik. Dne 18. ožujka 1804. g. dobio je dozvolu za blagoslov nove crkve u Gatu koja pripada župi Marijanci, a 1813. g. blagoslovioje filijal-nu crkvu u Bistrincima. Nakon smrti vicearhiđakona i petrije-^ vačkog župnika Antuna Domaćinovića 1823. g. sjedinjena su oba okruga (dekanata) ujedan - valpovački. Postaoje 1831. g. kanonik, a 1833. g. tolnski te uskoro i katedralni pečuški arhiđakon. Umro je 7. travnja 1835. g. u 73. godini života i sahranjenje u kaptolskoj kripti u Pečuhu.

        3. Pavao Gotliebović, ranije župnik u Brođancima, došaoje u Valpovo 1831. g. i ostao do 1851. g.

        4. Stjepan Burgić, nakon štoje upravljao 20 godina župom u Harkanovcima, došao je 1851. g. u Valpovo. Slijedeće godine postaoje savjetnik biskupije, a potom 1854. g. opat sv. Benedikta u Pečuhu. Bioje vrlo načitan, ali tih. Udarila gaje kap oduzevši mu govor. Umroje 1. listopada 1856. g. u 63. godini života.

        5. Antun Walner, došao je iz župe Šljivoševci krajem ožujka 1857. g. u Valpovo, ali je već 7. studenog 1857. g. umro u 44. godini života. Od toga vremena župu su vodili Hugo Anker i Ivan Vlašić, kao upravitelji.

        6. Franjo Taglieber, došao iz Petrijevaca 1. svibnja 1858. g. u Valpovo. Tu je 1860. g. postao opat Bl. Dj. Marije de Abram ili Abraham, a 1864. g. vicearhiđakon. Umroje 6. 4. 1884. g. Bioje i upravitelj osnovne škole u Valpovu.

U istraživanju imena župnika poslije smrti Franje Tagliebera postoji u crkvenoj spomenici praznina sve do 1911. g. kada je poslije 27 godina upisano ime župnika Ante Evetovića, Miroljuba.

Naknadnim istraživanjem utvrdili smo da je u proteklih 27 godina bilo nekoliko župnika. To su: Ivan Czepelei (1884.-1897.), Slavoj Maršo (1898.-1899.) i JosipJozić (1899.-1911.).

Ante Evetović, Miroljub, pjesnik bio je od 1902. do 1904. g. kapelan u Valpovu, a zatim od 1911. do 24. 2. 1921. g. župnik, dr. Marko Baličević, od 1. 11. 1924. do 1. 11. 1940. g., Ilija Anaković, od 1. 11. 1940. do 31. 12. 1940. g., Slavko Požlep, od 1. 1. 1941. do 7. 12. 1953. g., dr. Đuka Marić, od 1. 1. 1954. do 1. 10. 1961. g. i Antun Zdenko Petovari, od 1. 10. 1961. do 14. 8. 1999.

Od 15. 8. 1999. preč. Josip Matanović do 15. 8. 2012.

Od 15. 8. 2012. preč. Zvonko Mrak


 

 (Iz knjige V. Čuržika "Valpovačka Župa", MH Valpovo 1995.)

Arhiv Župe Valpovo



 Series vicariorum cooperatorum in Valpovo – Kapelani

Pomićnici župnika bili su:


1. Josip Preller, rođ. 1845, u Dardi, zaređen 1869.g., ranije pomoćinik u Szajku i Mohaču, a potom u Valpovu.
2. Augustin Hajsler, rođ. u Podgajcima, zaređen 1874.g., bio je pomoćnik u Szajku, Egeragu, Bogadu i Valpovu.
U nastavku našeg istraživanja nepotpuni podaci o kapelanima datiraju od 1891. g. Pojedini kapelani boravili su u župi kraće ili duže vrijeme. Radi jednostavnijeg pregleda dajemo popis u vremenskom razmaku od 5. godina.
1891.-1895. – Franjo Bato, Franjo Hofmeister i Josip Jozić
1895.-1900. – Josip Jozić, Karlo Erozs, Stjepan Deutschbauer, Konrad Heckenberger
1900.-1905. – Stjepan Deutschbauer, Konrad Heckenberger, Ante Evetović, Žiga Dujmović, Emerik   Moyzis, Josip Zserdin i Antun Matay
1905-1910. – Josip Zserdin, Emerik Moyzis, Antun Matay, Stjepan Czizmadija, Mihajlo Bergovec, Ivan Horvat i Nikola Gebauer
1910.-1915. – Stjepan Czizmadija i Nikola Gebauer
1915.-1920. – Eugen Kubeša i Josip Tobi
1920.-1925. – Stjepan Lovrić
1925.-1930. – Josip Radićev, Stjepan Lovrić, Zvonimir Živičnjak, Mirko Novak i Stipo Kokanović
1930.-1935. – Stipo Kokanović, Stjepan Bauerlein (biskup od 1951.-1973.), Nikola Latinović, 
                      Rudolf Sthitz, otac Grga Pašalić,kapucin, Josip Marković, Josip Šercar, Filip Prpić,
                     Slavko Ester, Stjepan Bruner, Antun Marić i Franjo Pepić
1935.-1940. – Mirko Gazivoda, Josip Santo, Antun Živković, Josip Gal, Stipo Bogutovac, Herbert Medić, Franjo Štamberger,  Dragutin Marijanović, Đuro Kroflin, Josip Pleli, Ivan Ivanetić, Antun Marić i Slavko Ester

1940.-1945. – pater Albin Klanjšček, Ivan Kuner, Mirko Seleš, Franjo Dobovšek, Ante Milošević, Franjo Ttkić, Martin Jelen, Franjo Štarman i Đuro Binder
1945.1950.  – Đuro Binder, Janko Špec, Žarko Brzić, Matija Nikolin, Stjepan Jedani i Mato Bešlić
1950.-1955. – Milan Henč, Ivan Jelić, Ivan Franjčević, Delimir Švagel, Stjepan Miler, Stjepan Goldšmit, Stjepan Mijatović i Stjepan Bogdanić
1955.1960. – Franjo Pintar, Žarko Brzić i Zlatko Ogrizek
1960.-1965. – Mirko Štrok, Stjepan Karalić i Ilija Pejić
1965.-1970. – Stjepan Kramar, Vlado Vargić, Antun Dević, Martin Radman, Ivan Bubalo i Vinko Zec
1970.-1975. – Vinko Zec, Tomislav Cvenić, Nikola Jelić, Josip Pelc, Pavao Kolarević i Marko Lončar
1975.-1980. – Marko Lončar, Božo Ljubičić, Slavko Vranjković, Marko Kljajić
1980.-1985. – Marko Peulić, Đuro Filipović i Ivan Bešlić
1985.-1990. – Đuro Filipović, Ivan Bešlić i Adam Tabak
1990.-1995. – Adam Tabak, Mato Knežević i Stanislav Šota
1995.-2000. – Stanislav Šota, Tomislav Kovačić i Ivica Kelam
2000.-2005. – Ivica Kelam, Darko Tvrdojević, Mirko Mrnarević, Davor Juričić, Đuro Blumenšajn
2005.-2010. – Đuro Blumenšajn, Zdravko Čabrajac, Ivica Martić, Danijel Tigandžin
2009.-2010. - Stjepan Šumanovac
2010.-2011. - Mihael Mađarević

2011.-         - Pavo Martić    


SESTRE KĆERI MILOSRĐA

  
POLA STOLJEĆA DJELOVANJA SESTARA KĆERI MILOSRĐA U  VALPOVU (1954.-2004.)

 

listopadu 2004. godine u župi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Valpovu obilježena je 50. obljetnica dolaska i djelovanja časnih sestara Kćeri milosrđa iz Blata na Korčuli. Prvi susret ovih sestara s Valpovčanima i Valpovom zbio se još davne 1922. godine, kada je proseći hranu za siročad na otocima i u Dalmaciji, Valpovom i cijelom Slavonijom prošla sama utemeljiteljica ove redovničke družbe, danas blaženica, s.Marija od Propetog Isusa (1892.-1966.) u pratnji s.M.Gabrijele Telente. O tadašnjem susretu prvih Kćeri milosrđa s Valpovčanima ostalo je u kasnijim bilješkama zapisano ovo: «Što se tiče gostoprimstva kod skupljanja milostinje, bile su svuda vrlo lijepo primljene, ali se ne može sve opisati, jer bi bilo predugo. Napominje se samo Valpovo u kojem se sada nalaze naše sestre, a gdje je Majka Glavarica za vrijeme milostinje bila vrlo lijepo primljena od jednoga grofa». Stari su Valpovčani uz taj boravak časnih sestara u Valpovu sačuvali zanimljivu usmenu predaju koja je objavljena u Valpovačkom godišnjaku 2000.


Prošlo je 32 godine od tog prvog susreta ovih sestara s Valpovom do dana kada su ponovno došle, ovaj puta da bi ovdje otvorile jednu od svojih kuća, mali samostan Uznesenja Marijina. Od tada do danas sestre već više od pola stoljeća žive, mole i rade u našoj sredini. Pomažu u pastoralnom radu župe, a molitvom zazivaju Božji blagoslov na cijelo Valpovo i sve njegove stanovnike.

Družbu sestara Kćeri milosrđa Trećeg samostanskog reda sv. Franje osnovala je djevojka Marija Petković (1892.-1966.), redovničkim imenom s. Marija od Propetog Isusa, u svom rodnom Blatu na Korčuli 1920. godine. Ova izvorna hrvatska redovnička družba osnovana je s ciljem zbrinjavanja i kršćanskog odgoja  ratne i druge siročadi i siromašne djece, te karitativnog rada. Kako su u to vrijeme u Dalmaciji, a posebno na otocima, vladali siromaštvo i glad, prve su sestre bile prisiljene prositi hranu i životne potrepštine, kako za svoje sirotište, tako i za samostan i brojne siromašne mještane otočkih naselja. Unatoč teškim materijalnim prilikama, sestre su s povjerenjem u Boga nastavile svoju misiju, te su im se pridruživale brojne nove članice. U desetljećima koja su slijedila, družba se širi u misijama u Južnoj Americi: u Argentini, Čileu, Peruu, Paragvaju te Italiji, Hrvatskoj i Vojvodini. Danas Kćeri milosrđa djeluju u 66 zajednica u 12 zemalja. Za vrijeme svoga trećeg pohoda Hrvatskoj 2003. godine Papa Ivan Pavao II. proglasio je tijekom misnog slavlja u Dubrovniku utemeljiteljicu ove redovničke družbe s. Mariju od Propetog Isusa blaženom.

 Dolazak u Valpovo


Sestre Kćeri milosrđa došle su 1954. godine osnovati svoju kuću u župu Valpovo na poziv tadašnjeg valpovačkog župnika dr. Đuke Marića, a posredovanjem kanonika dr. Rudolfa Šverera iz Đakova koji je osobno poznavao blaženu s. Mariju. O tome u Kronici osnutaka pod rednim brojem 51 piše: «Samostan 'Uznesenja Marijina' – Valpovo – Slavonija, otvoren 30.X.1954. – Đakovačka biskupija. Na zamolbu našeg dobročinitelja preč. dr. Rudolfa Šverera i preč. Župnika mjesta Valpovo, ispitavši prilike mjesta i okolice, kao i sve uvjete, naša Družba pošalje sestre za misije i rad u ovo mjesto».  Prve sestre stigle su večernjim vlakom u subotu 30. listopada 1954. godine. Bile su to s. M. Benedikta Dulić, s. M. Julija Crnković i s. M. Filomena Molnar, a dopratila ih je s.M.Branislava iz uprave družbe. Na valpovačkom kolodvoru dočekale su ih Ana Mijatović, Anica Sljepčević, nekoliko djevojaka pjevačica i Josip Bračevac. Kod obitelji Josipa Bračevca sestre su večerale i te noći prespavale. Sutradan, na blagdan Krista Kralja, sestre su u crkvi predstavljene župnoj zajednici, a s. Julija odmah je svirala na misnim slavljima. O svom prvom susretu s župljanima sestre su u svojoj Kronici zapisale: «Kada su sestre izlazile iz crkve nakon završene sv. mise mogle su ustanoviti zadovoljstvo naroda-župljana, što imaju sestre u svojoj sredini. Narod je u ovoj župi dosta pobožan. Na sv. misi sudjelovalo je mnogo školske djece koja su ispunjala prezbiterij i prednji dio crkve. Sestre je zadivilo njihovo lijepo pjevanje i zajedničko moljenje».

Iako je sestrama bio obećan smještaj u tzv. «Kapelaniji», kući u župnom dvorištu u kojoj su ranije živjeli kapelani, to zbog stanara koji su tek naknadno iselili nije odmah ostvareno. O kakvim je stanarima riječ nije poznato, no stariji Valpovčani se sjećaju da su u dijelu te dvorišne zgrade nekoć stanovali župnikov kočijaš s obitelji, te krojač Jelkić. Stoga su kroz tri zimska mjeseca časne sestre bile na stanu u kući Antuna Lenđela u Osječkoj 35, odakle su više puta dnevno odlazile raditi u crkvu. Napokon su 26. siječnja 1955. godine uselile u svoj stan, iako samo u jednu sobu, jer su ostale bile zauzete do početka lipnja iste godine kada je krojač Jelkić iselio. Tijekom četiri mjeseca bila im je ta jedna prostorija kuhinja, radionica, dnevna i spavaća soba. Konačno su početkom lipnja sestre dobile na korištenje cijelu «Kapelaniju» i problem smještaja bio je riješen.

Djelovanje sestara u Valpovu 

Od prvih dana sestre su u župi preuzele sviranje i vođenje zborova, čišćenje crkve, brigu oko crkvenog ruha, pečenje i pripremanje hostija te katehizaciju djece na župnom vjeronauku. Osim toga sestre su za vlastito uzdržavanje i za uzdržavanje kuće Matice šivale i radile ručne radove za župljane. Do dolaska sestara preč. dr. Đuka Marić bio je zborovođa velikom zboru, a zatim je taj posao preuzela orguljašica s. Julija.

Prema svjedočenju pokojne tete Katice Drgalić, časne sestre su za Nikolinje, Božić, Uskrs i druge blagdane s djecom i mladima organizirale priredbe, igrokaze i spremale im poklone. Redovito su posjećivale i bolesnike po kućama. Za Božić je s. Julija uz pomoć Slavka Paljuha uredila jako lijepi Betlehem u crkvi. Sestra Julija bila je slikarica. Slikala je lijepe božićne i uskrsne čestitke, kao i slike na svili. Za župnu crkvu naslikala je osam oltarnika, pet s cvjetnim motivom ciklama. Bila je u Valpovu svega deset mjeseci, a zamijenila ju je s. Blaženka. Za s. Filomenu pripovijedala je teta Katica Drgalić da je zasadila uz crkvu do prije par godina postojeće hortenzije, a bolesnicima da je davala injekcije. Bila je, naime, medicinska sestra. Osim toga sestre su radile mali vrt i u drvarnici hranile piliće i zečeve. Jedno je vrijeme šezdesetih godina u župnom vrtu bila klimatološka postaja, a sestre su imale zaduženje iščitavati podatke i rezultate mjerenja javljati Republičkom hidrometeorološkom zavodu u Zagreb. Brigu oko klimatološke postaje vodila je, prema sjećanju s. Marijane Razlog, s. Salvatora, a postaja je stajala u župnom vrtu do početka izgradnje srednje škole, kada je dio vrta oduzet župi. Od 1966. godine sestre su prihvatile poslove župnog domaćinstva i spremanja župnog dvora.

  

Dolaskom u Valpovo za župnika preč. Antuna Zdenka Petovarija početkom šezdesetih godina započinje obnova župnih objekata, a gospodarski se dio dvorišne kuće pregrađuje i uređuje za vjeronaučne dvorane. Do tada se, naime, vjeronauk držao na malom koru iznad sakristije. Tako su i časne sestre dobile više prostora za rad s djecom, mladima i pjevačima. Uz redoviti vjeronauk po razredima, probe pjevanja, priređivanje predstava i igrokaza, crkveno je dvorište iz dana u dan bilo ispunjeno dječjim smijehom, pjesmom i žamorom. Časne su sestre više puta organizirale hodočašća i izlete velikog zbora, s mladima su organizirale dočeke Nove godine u prostorima župe, a dječji su zbor vodile na tzv. Zlatne harfe – susrete dječjih zborova biskupije koji su se održavali svake godine u drugoj župi. Godine 1969. sestre u Valpovu svečano su obilježile 50. obljetnicu početka osnivanja svoje družbe, pa su tako s djecom i mladima uvježbale i održale malu proslavu te obljetnice na pozornici u župnom dvorištu.

Broj sestara u Valpovu varirao je, od tri, koliko ih je bilo u početku i koliko ih je danas, do pet ili šest osamdesetih godina. Kroz proteklih pedeset godina u sestarskoj kući u Valpovu živjelo je i radilo 48 sestara od kojih je 10 već pokojnih, a sedam djevojaka iz Valpova pridružilo se njihovoj družbi i danas su na službama u Hrvatskoj i Italiji. Na svetkovinu Bezgrešnog začeća, 8. prosinca 1998. godine đakovački i srijemski biskup mons. Marin Srakić blagoslovio je novoizgrađeni dom i kapelicu časnih sestara u župnom dvorištu. U njemu danas žive i rade tri sestre: s. Ilirka Ivandić, predstojnica i vjeroučiteljica u srednjoj školi, s. Gracija Zamuda, zamjenica predstojnice i s. Danijela Lisica, orguljašica i vjeroučiteljica u osnovnoj školi. Osim toga sve tri sestre sudjeluju u uređivanju crkve, a vrše i sakristansku službu, pripremajući sve potrebno za misna slavlja i obrede u crkvi.

Svečana proslava obljetnice

U godini proslave pola stoljeća djelovanja sestara Kćeri milosrđa u župi Valpovo poklopilo se da datumi njihova dolaska i prvog dana rada u župi padaju na subotu 30. i nedjelju 31. listopada, kao i prije pedeset godina. Uoči te jubilarne nedjelje bila je trodnevna priprava od 28. do 30. listopada. Tema prve večeri bila je «Euharistija izvor života». Misno slavlje s propovijedi predslavio je župnik Josip Matanović, a euharistijsko klanjanje i razmatranje nakon mise kapelan Josip Blumenšajn. Drugoga dana svetu misu je slavio belišćanski župnik fra Josipa Vrdoljak, a tema je bila «Obitelj – Crkva u malom». Poslije mise dvije su srednjoškolke naizmjence čitale kratki prikaz povijesti dolaska i djelovanja sestara tijekom pet desetljeća u župnoj zajednici. Trećeg je dana tema bila «Marija – uzor posvećenog života».

Potom je upriličen bogat kulturno-glazbeni program u kojem su nastupili župni zborovi: dječji zbor «Bl. Marija Petković», župni zbor «Sv. Cecilija», župni zbor mladih i Hrvatsko pjevačko društvo «Matija Petar Katančić». Po završetku koncerta svi su bili pozvani na zajednički domjenak koji su priredile sestre s župljanima u pastoralnom centru. Za vrijeme trodnevnice u dvorani župnog pastoralnog centra priređena je izložba fotografija o radu sestara u Valpovu, kao i slike blažene s. Marije od Propetog Isusa, radovi akademskog slikara Ante Sardelića iz Blata na Korčuli. Vrhunac slavlja bio je u nedjelju 31. listopada s večernjom sv. misom koju je predslavio đakovački i srijemski biskup mons. Marin Srakić. Misi su nazočile s. M. Elsa Alcaraz, vrhovna glavarica družbe, s. M. Emila Barbarić, provincijska predstojnica, velik broj sestara koje su ovdje djelovale ili su rodom iz Valpova, kao i sestre iz Osijeka i Subotice.

Gradsko poglavarstvo grada Valpova dodijelilo je na blagdan Bezgrešnog začeća i Dan grada, 8. prosinca 2004. godine, valpovačkim sestrama Plaketu Matija Petar Katančić kao javno priznanje za izuzetan doprinos na području duhovnoga rasta i sveukupnoga društvenog života grada Valpova tijekom proteklih pola stoljeća djelovanja. Dodjeli priznanja nazočile su s. Gracija i s. Ilirka, koja je u zahvali rekla kako ono pripada svim sestrama koje su prije nje velikodušno služile župljanima i građanima Valpova. A u družbinom glasilu naše su sestre na kraju izvještaja s proslave napisale: «Zahvalne Bogu i Gradskom poglavarstvu na primljenu priznanju, osjećamo se još više obvezne opravdati ga daljnjim radom na slavu Božju i dobro svih mještana našeg dragog grada Valpova».

 

 Tekst: Damir Stanić

 "Valpovački godišnjak 2005."

 


 

Povijest zvona župne crkve u Valpovu od 1332. godine do 2010. godine

 


Prva crkva po spomenu župe 1332. godine, bila je kao građevina posvećena sv. Ivanu Krstitelju na današnjem prostoru iza zidane crkve na mjestu današnjg prostora sestarskog doma, sestara „Kćeri Milosrđa“ iz Blata. Ta drvena crkva nije imala tornja nego su tri zvona visjela među stupovima (takva riješenja su imale mnoge crkve i crkice u Slavoniji). O tim zvonima neke detaljnije podatke nemamo.
Prva zvona otkako je završena zidana crkva (od 1722. godine, a dovršena 1735. godine), crkva je imala četiri zvona koja su bila postavljena u njezin toranj.
- Veće zvono pod naslovom Blažene Djevice Marije, od 6 centi (600 kg), bilo je izliveno u Pečuhu 1795. godine, u ljevaonici Ivana Eisera (per Joanem Eiser), te blagoslovljeno od preuzvišenog biskupa Pavla Esterhazya od Galanthe (Paulum Esterhazy de Galantha).
- Drugo zvono je 3 cente (300 kg) iz 1767. godine, jednako izliveno u Pečuhu, iste ljevaonice, te blagoslovljeno u Pečuhu od preuzvišenog Đure Klime (Georgium Klimo).
- Treće zvono u čast sv. Florijana, prije Ivana Nepomuka, od 1 cente (100 kg), izliveno u Pečuhu 1799. godine, te blagoslovljeno od preuzvišenog biskupa sufragana Josipa Petheo (Josephum Petheo)
- Četvrto zvono, napokon, zvono umirućih iz 1718. godine, izliveno je u Grazu, te blagoslovljeno, ima 60 funti (libra).
Ova zvona su imala dobro sazvučje. Osobito je bilo zvono Blažene Djevice Marije sa lijepim i zvonkim tonom i čulo se dosta daleko. Međutim, tragičan događaj zadesio je sva ta četiri zvona pred konac Prvog svjetskog rata, kada su po državnoj naredbi bila bačena s tornja (kao i u mnogih crkava) za namjenu da se od njih ljevaju topovi. Poznata je činjenica koju su prepričavali valpovčani, učenici toga rata da nikada nisu bila upotrebljena za tu namjenu. Završila su na otpadu u Budimpešti. Jedino su u kapeli dvorca ostala dva zvona, koja su 2009. godine montirana u sazvučje sa novim zvonima danas.
Druga zvona su postavljena 1924. godine u toranj župne crkve u Valpovu:
- G,  zvono gl mase 576 kg, posvećeno je Bezgrješnom Začeću BDM, odliveno je 1924. godine u Splitu.
- B, zvono težine 308 kg... (nema podataka).
- D zvono težine oko 200 kg koje je radi puknuća ponovno ljevano 1962. godine, tada je iznosilo svoju težinu oko 202 kg, te je blagoslovljeno 15. rujna 1962. godine u Valpovu od preuzvišenog biskupa Stjepana Bauerlaina.
- Zvono zvano „Cinkuš“, težine 48 kg, zvonilo je samo na gospino pozdravljenje i na ukopu male djece.
Dosadašnja zvona elektrificirana su 13. veljače 1974. godine. Uređaje je 5. svibnja 1974. godine blagoslovio biskup Ćiril Kos, a 1997. godine ugrađena je programirana automatika i sat. Do sada su zvona bila u jednom nivou, još od vremena izgradnje zvonika, pa je već tada primjećeno da je konstrukcija nestabilna. Ta zvona su testirana i ocjenjena niskom ocjenom.
Danas (2010. godine) od 1. prosinca. 2009. godine, u zvoniku imamo montirana i instalirana sljedeća zvona:
- Veliko zvono E 1, teži 1054 kg. Odliveno u ljevaonici Grassmayr Insbruck. Nabavljeno u rujnu 2009. Na njemu su ukrasi (obilježja): troplet, hrvatski grb, grb ljevaonice i natpis: „Mich goss J. Grassmayr-Insbruck 2009.“ A drugim natpisom zvono je posvećeno Svetom Josipu, „Sveti Josipe moli za Hrvatski narod.“ A. D. 2009. Valpovo.
- Zvono G 1, teži 576 kg, posvećeno je bezgrješnom Začeću BDM. Ono je iz prethodnog postava, odliveno je 1924. godine u Splitu.
- Zvono A 1, teži 480 kg, odliveno je u ariboru 1925. godine i preneseno iz dvorske kapele 2009. godine.
- Zvono H 1, teži 225 kg, odliveno je u Pečuhu 1796. godine u ljevaonici Johana Fischera, a preneseno je iz dvorske kapele 2009. godine.
- I manje zvono D 2, teži 182 kg. Odliveno u ljevaonici Grassmayr Insbruck. Nabavljeno u rujnu 2009. Na njemu su ukrasi (obilježja): troplet, lik sv. Ivana Krstitelja, hrvatski grb, grb ljevaonice i natpis „Mich goss J. Grassmayr in Insbruck 2009.“ A drugim natpisom zvono je posvećeno Ivanu Krstitelju, „Sveti Ivane Krstitelju moli za nas“ A. D. Valpovo.

Ovai projekti su bili povjereni poznatoj svjetskoj firmi „Grassmayer“ iz Austrije. U srpnju 2009. godine izradu nove drvene konstrukcije iz hrastovine (za zvona u dvije etaže) visine 4 metra kao i kompletnu montažu zvona i opreme povjerili smo domaćoj firmi „Elektro Bosilj iz Novog Marofa.
Ovih gore spomenutih 5 zvona međusobno su tonski usklađena u sazvučju prema pravilima za pet zvona u motivu „mol-dur popunjeni“ - Salve Regina.
Dva nova zvona blagoslovio je nadbiskup mons. Marin Srakić, 15. studenog, 2009. godine, a u zvonik postavio „Elektro Bosilj“, 28. studenog 2009. godine.

 

 Stjepan Šumanovac


 

ORGULJE VALPOVAČKE ŽUPE

Župna crkva u Valpovu posjeduje vrlo vrijedne mehaničke povijesne orgulje iz 1805. godine. Izgrađene su u radionici vrsnog orguljarskog majstora Caspara Fischera (1772.-1829.) u Apatinu. Osim ovih orgulja, Fischer je u Hrvatskoj izgradio još troje orgulje (u Osijeku oko 1800. i 1829. te Petrijevcima 1807.), no ove valpovačke danas su jedine gotovo u cijelosti očuvane njegove orgulje u nas. Imaju 16 (izvorno 13) zvučnih registara na dva manuala i pedalu, mehaničku trakturu i zračnice, a opseg klavijatura manuala obuhvaća 45 kromatskih tipki i tonova, od C/E do c'". Tipke manuala izvorno su bile donje obojene crno, a gornje u bjelokosti, što je danas izmijenjeno. Manubriji, ručice za izvlačenje registara, ručno su tokareni i pravilno raspoređeni s obje strane manuala, a cijeli sviraonik zatvara drvena rebrenica.

Dispozicija posjeduje klasicističke karakteristike u kojima se osjeća i snažan utjecaj kasnobarokne tradicije. Sviranjem na ovim orguljama još se uvijek može postići vjerna slika  izvornog  zvuka  koji je,  prema riječima  muzikologa prof. Ladislava Šabana, "klasicistički zamišljen, muževan i izvrsno prilagođen crkvenom prostoru".

Posebno lijepo i skladno izvedeno kućište orgulja građeno je po uzoru na ranije barokne orguljske ormare, no sadrži i klasicističke elemente, te nekim detaljima najavljuje već i eleganciju bidermajera. Sastoji se od dva dijela, zapravo dva kućišta, manjeg pozitiva u pjevališnoj ogradi i velikog prospekta na sredini pjevališta, a između njih je smješten sviraonik.

Fasada kućišta uznemirenih je linija snažnog konkavno-konveksnog ritma, bez ravnih ploha i s pet polja svirala. Kompozicijom prospekta dominiraju dva visoka trbušasta tornja s najvećim sviralama, a između njih je nešto niži središnji trbušasti toranj. On je s bočnim tornjevima spojen konkavnim krilnim poljima manjih svirala. Snažna i visoka kruništa s nazubljenim klasicističkim vijencima, čije linije slijede ritam donjeg dijela kućišta, završavaju tornjeve ravnim plohama, osim kod središnjeg prospektnog tornja nad kojim se uzdiže klasicistička plamena vaza. Prostori između vrhova svirala i kruništa tornjeva popunjeni su ukrasnim rezbarenim zavjesama izvedenim u obliku spljoštenih prstenova povezanih dvostrukim krugovima. Isto oblikovanje vjerno je ponovljeno i na manjem kućištu, pozitivu, samo u smanjenom mjerilu.

O umjetničkoj vrijednosti kućišta valpovačkih orgulja najbolje svjedoče riječi povjesničarke umjetnosti prof. Jagode Meder: "Skladno u proporcijama, odmjereno u ritmu volumena, nenametljivo u dekoraciji, kućište je djelo visoke umjetničke kvalitete".

Po završetku radova na obnovi valpovačke župne crkve, koji su u tijeku, očekuje se stručna restauracija ovih vrijednih povijesnih orgulja.

 

Dispozicija:

 I. manual:

1. Prinzipal 8'

2. Waldflote8'

3. Wienerflote 4'

4. Quinte 2 2/3'

5. 0ctav2'

6. Superoctav 1'

7. Mixtur 4x

(8. Salicional 8')

(9. Voxceleste8')

 

II. manual:

10. Bourdon 8'

11.Hohlflote4'

12. Prinzipal 4'

 

Pedal:

13. Subbass 16'

14. Octavbass 8'

15. Flote 4'

(16. Violonbass 16')

 

* Registri u zagradama kasnije su dograđeni u proširenju kućišta iza orgulja.

 Tekst: Damir Stanić, Foto: L. Pađen